Prošle godine u Hrvatskoj je zabilježen dodatni pad prometa nekretninama u odnosu na ranije periode, međutim cijene nastavljaju rasti. Stanovanje je u većini županija postalo nedostupno, a prosječni građanin za svoj godišnji dohodak može priuštiti između 1,8 i 3,9 kvadratnih metara stambenog prostora, pokazuju najnovije analize.

Podaci su objavljeni u pregledu tržišta nekretnina za 2024. i 2025. godinu, koji su na stručnom skupu zajednički predstavili Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ekonomski institut u Zagrebu.

Unatoč smanjenom broju kupoprodaja iz godine u godinu, cijene ostaju izuzetno visoke. To je posljedica globalnih kretanja i naglog rasta cijena energenata, što je direktno utjecalo na poskupljenje građevinskih materijala i usluga. Najskuplje nekretnine – stanovi, kuće, poljoprivredno i građevinsko zemljište – i dalje su na obali i u Zagrebu.

Potpredsjednik Vlade i ministar nadležnog resora Branko Bačić ističe Nacionalni plan stambene politike, koji bi trebao omogućiti povoljnije cijene nekretnina namijenjenih prvenstveno stanovanju. Plan uključuje donošenje osam zakona, od kojih je posljednji, o priuštivom stanovanju, usvojen prošle sedmice, dok se još čeka Zakon o najmu stanova.

„Uvjereni smo da će ti zakoni, podzakonski akti i javni pozivi dovesti do stabilizacije cijena na hrvatskom tržištu nekretnina, posebno onih za stanovanje“, poručio je Bačić.

Velike razlike u cijenama između obale i kontinenta uzrokovane su turizmom. Ministar najavljuje mjere za ograničavanje kratkoročnog najma, poput uvođenja poreza na nekretnine i izmjena Zakona o upravljanju zgradama, kojima se ograničava pretvaranje stambenih jedinica u apartmane uz povećanje paušala za kratkoročno iznajmljivanje.

„U 2025. godini zabilježeno je 50 posto više rješenja za dugoročni najam, što je direktna posljedica reforme provedene krajem 2024. godine. Ipak, to nije dovoljno. Potrebno je nastaviti s donošenjem Zakona o priuštivom stanovanju i Zakona o najmu stanova kako bismo stabilizirali dugoročni najam na tržištu“, dodao je Bačić.

Ravnateljica Ekonomskog instituta u Zagrebu Ivana Rašić naglašava da je stanovanje u Hrvatskoj uglavnom nepriuštivo, osim u najnerazvijenijim područjima s malim brojem stanovnika i slabom potražnjom. Vlada je, kaže, pokrenula mjere za povećanje priuštivosti kroz kupovinu ili najam, ali je uticaj na tržište ograničen.

„Može se pretpostaviti da će mjere ipak imati pozitivan efekat na priuštivost stanovanja. Određene grupe stanovništva će dobiti povoljnije uslove ako Vlada zaista provede planirano i ako mjere zažive u praksi“, istakla je Rašić.

Analiza je pokazala da zaposleni građani za prosječan godišnji dohodak mogu kupiti od 1,8 do 3,9 kvadratnih metara stana. Rašić je ukazala na zanimljiv podatak: među prvih 87 gradova i općina s najmanjom priuštivošću nema nijednog koji nije na priobalju ili na otocima. Zagreb se nalazi na 88. mjestu, gdje prosječni stanovnik za godišnju platu može kupiti tek nešto više od pet kvadrata.

Državni tajnik Željko Uhlir iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ocijenio je da je građevinska industrija tradicionalno spora, s dugim procedurama, te da je za realizaciju investicionog projekta u stanogradnji potrebno od tri do pet godina. Trendovi se mogu pratiti i kroz ritam izdavanja građevinskih dozvola – u februaru ove godine izdato ih je oko 15 posto manje nego u istom periodu lane.

„To nagovještava šta će se dešavati za godinu do godinu i po dana. Zato je važno aktivirati sve poluge koje država ima. Privatni investitori će i dalje tražiti najprofitabilnije zemljište i ostvarivati visoke zarade. Država, međutim, mora voditi računa o onima koji na tržištu ne mogu sami riješiti svoja stambena pitanja“, zaključio je Uhlir.