Tina Selig, izvršna direktorica programa Knight-Hennessy Scholars na Univerzitetu Stanford, gotovo tri decenije predaje studentima o liderstvu, inovacijama i preduzetništvu. Doktorirala je neuronauku na Medicinskom fakultetu Stanforda, a u knjizi “What I Wish I Knew About Luck” objašnjava da sreća nije puka slučajnost, već da ljudi mogu aktivno oblikovati okolnosti koje povećavaju vjerovatnoću povoljnih prilika.

U kolumni za MakeIt, Selig navodi: “Tokom 27 godina rada na Stanfordu naučila sam jednu važnu stvar koju prenosim studentima: sreća nije samo slučajnost. Zapravo, postoje načini da povećate vjerovatnoću da vam se dobre stvari dogode.” Mnogi misle da je sreća rijetka i nepredvidiva, ali ona je upoređuje s vjetrom – nevidljivim, ali snažnim. Oni koji znaju podići jedra mogu ga iskoristiti u svoju korist.

Prva navika uspješnih ljudi jeste jasno definisanje životnih vrijednosti. Potrebno je prepoznati šta vam je zaista važno i preko čega ne biste prešli. Kada su principi jasni, lakše je procijeniti da li je prilika u skladu s osobom kakva želite biti ili je opasna distrakcija. Na primjer, ako neko traži da prikrijete podatke u finansijskom izvještaju, mnogo je lakše reći “ne” ako su poštenje i integritet dio vašeg identiteta. Ljudi pažljivo posmatraju kako se ponašate; kada vide dosljednost, stiču povjerenje koje kasnije otvara vrata poslovnim i životnim prilikama.

Druga navika je preuzimanje odgovornosti za vlastitu priču. Mnogi su zarobljeni u uvjerenjima koja ih ograničavaju, poput misli “ja jednostavno nisam dobar u tome” ili “kod mene je oduvijek tako bilo”. Lako je dopustiti prošlosti da određuje budućnost i povjerovati da nemamo kontrolu. Kada počnete sebe posmatrati kao osobu sposobnu da prevaziđe teške situacije, postajete svjesni moći koju imate da promijenite vlastiti život.

Treća navika: ostaviti prostor za iznenađenja. Svaka odluka, ma koliko beznačajna, može promijeniti tok života. To može biti razgovor s nepoznatom osobom u redu, poziv bivšem kolegi ili odluka da ustanete sat ranije radi vježbanja. Osoba s kojom ste slučajno razgovarali može postati blizak prijatelj, jedan telefonski poziv može otvoriti vrata novom poslu, a redovna fizička aktivnost pozitivno utiče na zdravlje i produžava život. Srećni ljudi ne znaju unaprijed šta će se dogoditi, ali ostavljaju dovoljno prostora za neočekivane prilike.

Četvrta navika je prihvatanje osjećaja nesigurnosti. Mnogi se bore s takozvanim sindromom varalice – osjećajem da nisu dovoljno kompetentni ili ne zaslužuju uspjeh. Međutim, srećni ljudi razumiju da svako novo iskustvo nosi mogućnost uspjeha i neuspjeha. Osjećaj nelagode često je znak rasta i učenja. Selig predlaže da sindrom varalice preimenujemo u sindrom napretka, poput djeteta koje uči hodati – pada iznova, ali svaki pad ga približava prvim koracima. Umjesto stida, treba voditi evidenciju o neuspjesima i lekcijama iz njih.

Peta navika je redovno pokazivanje zahvalnosti. Selig smatra da je zahvalnost najpotcenjeniji način za povećanje sreće. Dovoljno je nekome priznati trud, zahvaliti se na pomoći ili pokloniti pažljivo odabran poklon. Ljudi koji se osjećaju cijenjeno spremniji su ponovo pomoći, dok oni čiji se trud podrazumijeva neće ulagati dodatni napor. Zahvalnost nije samo pitanje lijepog vaspitanja, već moćan način za stvaranje odnosa koji donose nove prilike i sretne okolnosti.