Član Planinarskog društva “Koritnik” iz Bileće Vladeta Dragojević vratio se s petnaestodnevne ekspedicije na Kazbek i Elbrus, noseći sa sobom kako nezaboravne uspomene, tako i težinu tragedije koja je zadesila njegove kolege.

Tokom uspona na Elbrus, hercegovački planinari susreli su se s članovima Planinarskog društva “Vedro” iz Zenice, koji su kasnije stradali u izuzetno teškim vremenskim uvjetima. Dragojević se prisjeća kako su se dogovorili za druženje nakon uspona, ali su imali različite planove polaska. Njegova ekipa odlučila je krenuti u 21 ili 22 sata zbog najave pogoršanja, dok su Zenićani planirali polazak u jedan sat iza ponoći.

Elbrus je tog dana pokazao svoju surovu stranu. Do visine od 4.700 metara uvjeti su bili podnošljivi, ali je potom naglo nastupio silovit vjetar koji je nosio sitne čestice leda, stvarajući mećavu. Iako je temperatura bila oko -15 stepeni, zbog vjetra je osjećaj hlađenja bio i do -35 stepeni.

Na oko 5.100 metara Dragojević je donio odluku da prekine uspon zbog hladnoće i teških uvjeta te se ratrakom vratio u planinarski dom. Ostatak njegove ekipe nastavio je prema vrhu, udruživši se s grupom ruskih vojnika. Stigli su do 5.400 metara kada ih je zahvatilo još veće pogoršanje – gusta magla smanjila je vidljivost gotovo na nulu, pa su jedva pronašli put nazad. Svi su se sigurno vratili u dom oko šest sati ujutro. Dragojević je bio izuzetno sretan što ih je vidio živih, jer je magla bila toliko gusta da se ništa nije vidjelo ni na nekoliko metara.

Sljedećeg jutra hercegovački planinari spustili su se u podnožje i krenuli prema Gruziji. Tamo su ih dočekale vijesti da je pet njihovih kolega iz Zenice stradalo na Elbrusu. “Probudile su nas ruske vijesti da je na Elbrusu stradalo pet državljana Bosne i Hercegovine. Odmah smo posumnjali da je riječ o ekipi iz Zenice. Bilo nam je nevjerovatno teško kada smo shvatili da su to ljudi s kojima smo samo nekoliko sati ranije razgovarali”, kaže Dragojević.

Tragedija je duboko potresla cijelu ekspediciju. “Samo nekoliko sati ranije stajali smo zajedno, šalili se i dogovarali da se vidimo nakon uspona. Zato nas je ova tragedija posebno pogodila. Planina nas uvijek podsjeti koliko je moćna i nepredvidiva i koliko je važno na vrijeme odustati, jer vrh će uvijek čekati, a ljudski život nema cijenu”, poručio je Dragojević.

Ekspedicija je započela usponom na Kazbek (5.054 metra) koji je poslužio kao aklimatizacija. Zbog nestabilnog vremena čekali su nekoliko dana, a kada se vrijeme razvedrilo, krenuli su. “Kazbek smo ispeli i vratili se za ukupno 42 sata, bez značajnije aklimatizacije. Imali smo mučninu, slabost i druge simptome visinske bolesti, ali smo uspjeli. Uživali smo u predivnim pogledima na Elbrus, cijeli Kavkaz i ruske stepe”, prisjeća se Dragojević.

Uz Vladetu Dragojevića, u ekspediciji su bili i planinari iz Planinarskog društva “Volujak” iz Gacka te PD “Vučji zub” iz Trebinja.