Ukrajinska teniserka Marta Kostyuk istakla je kako će svoj izvanredni niz pobjeda na šljaci ponijeti „u grob“ nakon što je u četvrtak u polufinalu Roland-Garrosa poražena od Ruskinje Mirre Andrejeve, ali joj je podrška publike u njenim nastojanjima da skrene pažnju na rat ostala najznačajnije sjećanje na turnir.

Polufinalni poraz rezultatom 6:1, 6:3 prekinuo je Kostyuk niz od 17 uzastopnih pobjeda na šljaci u ovoj sezoni, u koji je uključena titula na turniru u Madridu i pobjeda nad Andrejevom u finalu.

„Taj niz sigurno nosim sa sobom u grob“, izjavila je Kostyuk uz osmijeh novinarima, dodajući kako je izuzetno zadovoljna svojom sezonom na zemlji uz samo jedan poraz te da ne bi vjerovala da joj je to neko rekao prije nekoliko mjeseci.

Petnaesta nositeljka nije uspjela pronaći ritam protiv neumoljive Andrejeve koja je stigla do svog prvog grend slem finala, ali Kostyuk nije htjela dugo zadržavati na porazu, ističući da je sve išlo na ruku protivnici, a njoj ništa nije išlo.

Dodala je kako je imala dovoljno teških i loših dana da zna da oni prođu te da gubitak meča, bez obzira na scenu, nije najgora stvar na svijetu.

Poraz ju je spriječio da dođe do prvog grend slem finala, ali Kostyuk je naglasila da je emotivni vrhunac njenog dvosedmičnog boravka bio nakon četvrtfinalne pobjede protiv sunarodnjakinje Eline Svitolina, kada je publika na Roland-Garrosu toplo reagovala na njene napore da zadrži pažnju na Ukrajini više od četiri godine od početka ruske invazije.

„Nikada neću zaboraviti ovacije koje sam dobila nakon četvrtfinalnog meča. To je nešto što ću nositi zauvijek i nikada neću vjerovati nikome ko na svjetskoj sceni ovog sporta kaže da nema nikakav uticaj. Ako želiš, možeš sve. To mi je bio dokaz“, rekla je.

Kostyuk, koja je više puta javno govorila o ratu i kritikovala ruske igrače, istakla je da ti trenuci za nju znače jednako koliko i njen proboj do prvog polufinala na nekom od najvećih turnira, te da je podrška publike vrhunac njenog turnira.

Dvadesettrogodišnja Ukrajinka pripisala je i godine terapije i samopromišljanja zasluge za transformaciju kako tenisa, tako i pogleda na život, rekavši da je shvatila da mora promijeniti perspektivu nakon početka velikog rata, te da su bitke koje je dobila protiv same sebe u svojoj glavi mnogo veće od bilo kojeg grend slema, a igranje tenisa je vrlo lako.