Američki predsjednik Donald Trump doputovao je u kinesku prijestolnicu 13. maja, gdje ga je dočekao kineski kolega Xi Jinping, a njihov susret odvija se pod snažnim uticajem sukoba u Iranu koji remeti globalna energetska tržišta i dodatno otežava ionako složene odnose dvije najveće svjetske privrede.

Riječ je o prvoj Trumpovoj posjeti Kini nakon 2017. godine, a zvanični dvodnevni razgovori počinju 14. maja. Iako su u fokusu trgovinski sporovi, pitanje Tajvana, razvoj vještačke inteligencije i izvoz rijetkih metala, trenutni rat u Iranu i gotovo potpuna blokada brodskog saobraćaja kroz Hormuški tjesnac unijeli su dodatnu hitnost i složenost u ovaj susret.

Trump je prije polaska iz Washingtona umanjio spekulacije da bi Kina mogla imati ključnu ulogu u okončanju sukoba, rekavši novinarima u Bijeloj kući 12. maja: “Ne vjerujem da nam treba bilo kakva pomoć oko Irana. Pobijedićemo na ovaj ili onaj način, mirno ili drugačije.”

Očekuje se da će samit pokazati mogu li Washington i Peking održati krhku ravnotežu u vrijeme sve veće globalne nestabilnosti. Analitičari smatraju da obje vlade nastoje sačuvati stabilnost jednog od najvažnijih bilateralnih odnosa na svijetu, dok ekonomska neizvjesnost i geopolitičke krize rastu širom planete.

Rana Mitter, profesor na Harvard Kennedy School, izjavio je za RSE da i Kina i Sjedinjene Države imaju interes za uspostavljanje stabilnog međusobnog odnosa, dodajući da Amerika ima aktivne interese i na drugim mjestima, posebno na Bliskom istoku, dok je Kina također zainteresirana za pokretanje svoje oslabljene ekonomije.

Uprkos geopolitičkom okruženju, obje strane su signalizirale da će trgovinska i ekonomska pitanja ostati u središtu samita. Trump je prije ulaska u Air Force One rekao da će s predsjednikom Xijem razgovarati o mnogo različitih stvari, ali da će prije svega to biti trgovina.

Posjeta dolazi u politički osjetljivom trenutku za oba lidera. Trump se suočava s domaćim kritikama zbog ekonomskih posljedica rata u Iranu, posebno rasta cijena goriva i zabrinutosti zbog inflacije uzrokovane poremećajima u snabdijevanju energijom s Bliskog istoka.

Za Peking, usporavanje rasta izvoza i zabrinutost zbog globalne potražnje šalju zabrinjavajuće signale za kinesku ekonomiju i povećavaju pritisak da se spriječi dalje pogoršanje odnosa s Washingtonom.

Zvaničnici Trumpove administracije navode da Bijela kuća nastoji očuvati krhko trgovinsko primirje postignuto prošle godine, koje je ublažilo neke carine i izvozne kontrole u zamjenu za obnovljene kineske isporuke rijetkih zemnih metala, čiji lanac snabdijevanja Kina dominantno kontrolira i koji su ključni za američku proizvodnju i odbrambenu industriju.

Očekuje se da će dvije strane razgovarati i o kupovini američkih poljoprivrednih proizvoda i Boeingovih aviona, kao i o mogućim mehanizmima za buduću ekonomsku koordinaciju.

Kineski zvaničnici vjerovatno će izvršiti pritisak na Trumpa u vezi s Tajvanom, koji Peking smatra svojom teritorijom i obećao je da će ga staviti pod svoju kontrolu. Osim Tajvana, Iran će ostati u središtu razgovora, budući da je Kina tokom sukoba održavala bliske veze s Teheranom, nastavljajući kupovati iransku naftu dok je javno kritikovala američke poteze u regionu. Peking se također predstavlja kao stabilizirajući faktor u diplomatiji, suprotstavljajući svoj pristup onome što kineski zvaničnici opisuju kao američki unilateralizam.

Trumpova administracija sve više preispituje taj odnos. U posljednjim sedmicama, Washington je uveo sankcije za nekoliko kineskih kompanija optuženih za preradu iranske sirove nafte i za četiri kineska entiteta navodno povezana sa satelitskom podrškom iranskim vojnim operacijama. Američki zvaničnici kažu da se očekuje da će Trump izvršiti pritisak na Xija zbog ekonomske podrške Pekinga Teheranu tokom samita.

Ipak, analitičari upozoravaju da nijedna strana nije spremna za veliki sukob. Alicia Garcia-Herrero, glavna ekonomistica za Aziju-Pacifik u francuskoj finansijskoj firmi Natixis, izjavila je za RSE da bi razgovori o Iranu i širim geopolitičkim pitanjima mogli biti fokusirani na izbjegavanje daljeg skoka cijena nafte i upravljanje rizicima eskalacije, ali da je dublje usklađivanje malo vjerovatno zbog osnovnih strateških razlika.