Rimski paparazi nisu jedini koji su pratili puteve rimskih pontifa. Kroz istoriju, mnogi pape su se upuštali u geopolitičke vode, direktno sukobljavajući se sa svjetovnim vlastima ili čak izazivajući političke promjene. Najnoviji primjer je sukob pape Lava XIV sa predsjednikom Donaldom Trumpom, ali on je samo jedan u nizu.

Papa Franjo: Glas za marginalizovane

Papa Franjo, koji je vodio Crkvu od 2013. do svoje smrti 2025. godine, smatra se jednim od najglasnijih pontifa novijeg doba. Redovno je iznosio stavove o klimatskim promjenama, siromaštvu i migracijama. Već nekoliko sedmica nakon ustoličenja, na svom prvom putovanju izvan Rima, opisao je migrante kao “braću i sestre” tokom posjete Lampedusi, malom italijanskom ostrvu koje je postalo tačka dolaska za hiljade migranata. Isti mjesec zauzeo je i saosećajniji ton prema homoseksualnosti od svojih prethodnika, postavivši pitanje: “Ako je neko gej i traži Gospoda i ima dobru volju, ko sam ja da sudim?”. Iako je rijetko direktno konfrontirao političare i diktatore koje je posjećivao, ponekad je bio izravniji. Na sastanku 2021. sa Viktorom Orbanom, desničarskim premijerom Mađarske, rekao mu je da Bog nije snažan čovjek koji ušutkuje neprijatelje i da bi vjerski korijeni jedne zemlje trebali joj omogućiti da “pruži ruke svima”.

Papa Benedikt XVI i kontroverze sa islamom

Papa Benedikt XVI, koji je bio papa od 2005. do svoje ostavke 2013. godine, nehotice je izazvao nerede u kojima je nekoliko ljudi poginulo 2006. godine, citirajući bizantskog cara koji je rekao da je islam donio “samo zlo i nehumano”. Vatikan je tada izjavio da su njegove riječi pogrešno protumačene, a papa Benedikt je kasnije te godine posjetio Tursku kako bi se iskupio.

Papa Ivan Pavao II i pad komunizma

Papa Ivan Pavao II, prvi poljski papa, posjetio je svoju domovinu 1979. godine, godinu dana nakon izbora za pontifa. Govoreći studentima u Krakovu, papa je rekao Poljacima: “Ne bojte se”. To je bila poruka za koju su poljski lideri kasnije rekli da je pomogla da se inspirise prodemokratski pokret koji je zbacio komunističku diktaturu. Godine 1980. aktivisti su formirali sindikalni pokret Solidarnost, koji je pomogao u rušenju komunizma u Poljskoj 1989. godine, što je ubrzalo i pad drugih komunističkih vlada u Istočnoj Evropi.

Papa Pavao VI, pontif od 1963. do 1978. godine, uveo je Dan mira, godišnji događaj koji Vatikan održava prvog dana svake godine kako bi promovisao napore za okončanje sukoba. Papa Ivan Pavao II citirao je pozive pape Pavla VI za mir kada se 2003. godine usprotivio invaziji na Irak. Isto je učinio i papa Lav u svojoj kritici rata sa Iranom, rekavši: “Ja njegov poziv činim svojim večeras, relevantan koliko je i danas”. Dok su drugi pape privlačili pažnju svojim riječima, papa Pije XII, koji je vodio Crkvu od 1939. do 1958. godine, dugo je bio pod lupom zbog onoga što nije rekao o nacizmu i Holokaustu. Nakon što je Vatikan 2020. otvorio arhive svog pontifikata, istraživači su pronašli pismo koje pokazuje da je Sveti sto bio obaviješten 1942. da se u nacističkom logoru smrti u Poljskoj dnevno ubija do 6.000 ljudi, “prije svega Poljaka i Jevreja”.