Povlačenje Glova iz Bosne i Hercegovine nije samo promijenilo ponudu aplikacija za dostavu, već je ogolilo i ozbiljne slabosti sistema. Nadležne institucije nemaju jedinstven podatak o broju platformi, njihovim prihodima, tržišnim udjelima niti o stvarnom broju dostavljača.

Glovo je 10. augusta napustio bh. tržište nakon višegodišnjeg poslovanja. Kompanija svoj odlazak nije povezala s gubicima u BiH, već s globalnom odlukom da ulaganja usmjeri prema tržištima koja imaju veći potencijal rasta.

Zbog toga se ne može zaključiti da je domaće tržište dostave neisplativo. Problem je prije u tome što ga država ne može precizno izmjeriti, dok su domaće platforme i drugi lokalni učesnici ostali bez jasnog regulatornog okvira.

Rast sektora bez jasne statistike

Agencija za statistiku BiH u važećoj klasifikaciji djelatnosti nema posebnu kategoriju za dostavu hrane i druge robe putem aplikacija. Takve kompanije najčešće se vode pod šifrom 53.20, koja obuhvata ostale poštanske i kurirske usluge.

Širi sektor poštanskih i kurirskih djelatnosti bilježi rast. Broj preduzeća i preduzetnika povećan je sa 17 u 2020. na 32 u 2024. godini, dok je broj zaposlenih porastao sa 6.772 na 8.106. Saobraćaj je u istom periodu skočio sa 230,4 miliona na 386,4 miliona KM.

Međutim, u tim brojkama nalaze se i tradicionalne kurirske i poštanske usluge, pa se iz njih ne može izdvojiti koliko otpada na aplikacije poput Glova ili domaće platforme Korpa. Ne postoji ni službeni obračun ukupne vrijednosti tržišta platformske dostave u Federaciji BiH.

Porezna uprava FBiH navodi da se firme iz ovog sektora ne mogu izdvojiti kao posebna grupa jer dostavu mogu nuditi kompanije registrirane za trgovinu, ugostiteljstvo, informatičke i druge djelatnosti. Za četiri konkretna porezna obveznika broj zaposlenih kretao se od 111 u junu 2022. godine, preko 74 godinu kasnije i 120 u 2024, do 146 u 2025. godini, odnosno 114 krajem juna ove godine.

Ni taj podatak ne pokazuje stvaran broj ljudi koji rade za pojedine aplikacije. Dostavljači se često angažiraju preko partnerskih kompanija ili posrednika, zbog čega radna snaga može biti raspoređena među više pravnih subjekata.

“Dostavljači mogu biti prijavljeni neposredno kod kompanije koja organizira dostavu, ali i kod partnerskih ili posredničkih firmi, pri čemu se upravo angažman preko posrednika u praksi pokazao kao češći model. Time radna snaga koja omogućava funkcioniranje platforme može biti raspoređena među više pravnih subjekata, pa se ni iz broja zaposlenih u samoj kompaniji ne može zaključiti koliko ljudi zapravo radi za određenu aplikaciju”, navode iz Porezne uprave FBiH.

Kontrole su pokazale i nepravilnosti, među kojima su neprijavljivanje radnika, neplaćeni porezi i doprinosi te neevidentiranje prometa.

Konkurencijsko vijeće BiH također nema dovoljno podataka da utvrdi kakav je uticaj Glovovog odlaska. U toj instituciji ocjenjuju da bi online posredovanje u dostavi, zavisno od poslovnog modela, moglo predstavljati zasebno relevantno tržište.

“Odlazak Glova, stoga, smanjuje broj velikih učesnika na tržištu, ali stvarne posljedice po konkurenciju tek bi se mogle procijeniti kada bi bilo poznato koliko tržišta je kompanija kontrolirala i koliko su za preostale platforme restorani, trgovine i korisnici lako zamjenjivi”, ističu iz Vijeća.

Među mogućim rizicima za konkurenciju navode se ekskluzivni ugovori s restoranima, klauzule o paritetu cijena, različite provizije i algoritamsko favoriziranje pojedinih ponuđača.

Federalno ministarstvo trgovine smatra da postojeći propisi uređuju osnovna pitanja elektronske trgovine. Potrošač mora biti obaviješten o cijeni, troškovima dostave, načinu plaćanja, roku isporuke i drugim uslovima kupovine.

Ipak, u Ministarstvu priznaju da je razvoj digitalne trgovine brži od zakonodavstva. Vlada FBiH je 16. jula utvrdila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini, dok je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača upućen u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku.

Odgovornost platforme zavisi od toga da li ona samo spaja trgovca i kupca, posreduje u narudžbi, organizira dostavu ili sama prodaje robu. Federalno ministarstvo nema poseban registar ovih platformi niti objedinjuje pritužbe korisnika, iako navodi da njihov broj raste.

Republika Srpska je elektronske platforme preciznije uvrstila u Zakon o trgovini iz 2019. godine. Dodatna pravila uređuju elektronsko poslovanje i zaštitu potrošača, ali ni tamo ne postoji poseban režim za dostavljače čiji se rad organizira putem aplikacija.

Profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Jasminka Gradaščević-Sijerčić upozorava da zakoni o radu u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu ne prepoznaju platformskog radnika.

“Govorimo o potpunoj pasivnosti zakonodavstva u tom pogledu”, kaže Gradaščević-Sijerčić.

Dostavljači se, prema njenim riječima, najčešće angažiraju preko agregatora, ugovora o djelu, privremenih i povremenih poslova ili vlastitih obrta. Takvi modeli ne osiguravaju prava koja proizlaze iz klasičnog radnog odnosa.

“Njihov status apsolutno je u nekoj sivo-crnoj zoni. To više nije ni rad na crno, nego zaista jedna zona koja podrazumijeva da ste isključeni iz tih prava”, upozorava profesorica.

U slučaju da aplikacija određuje raspored, dodjeljuje narudžbe, usmjerava kretanje i utiče na zaradu, radnik bi pred sudom mogao pokušati dokazati postojanje prikrivenog radnog odnosa. To je, međutim, teško bez dokumentacije koja pokazuje kako platforma kontroliše njegov rad.

Evropska unija je usvojila Direktivu 2024/2831, kojom se uređuje utvrđivanje stvarnog radnog statusa osoba angažiranih putem digitalnih platformi. Pravila predviđaju i pretpostavku zaposlenja kada postoje elementi kontrole i usmjeravanja, a države članice moraju ih prenijeti u nacionalna zakonodavstva do 2. decembra ove godine.