Njemačka vlada razmatra ublažavanje zabrane rada nedjeljom, nastojeći oživjeti potrošnju i pomoći privredi koja se već godinama suočava sa stagnacijom. Plan bi trgovinama mogao donijeti više radnih nedjelja, ali se tome protive sindikati, crkvene organizacije i dio političkih aktera.

Reforma bi se odvijala u složenom pravnom okviru. Nedjelja je u Njemačkoj zaštićena kao dan odmora još od 1919. godine, dok je zakon iz 1956. godine definiše i kao vrijeme duhovnog uzdizanja. Zbog toga bi sveobuhvatna promjena vjerovatno zahtijevala zahvat u ustavne odredbe, a ne samo izmjene običnih zakona.

Nova diskusija pokrenuta je nacrtom Ministarstva rada iz jula 2026. godine. Prema tom prijedlogu, pekare i slastičarne od početka 2027. godine mogle bi nedjeljom raditi najviše osam sati, dok bi biblioteke imale mogućnost rada do šest sati.

Trgovci traže šire otvaranje

Trgovinski savez Njemačke smatra da su najavljeni izuzeci previše ograničeni. Direktor saveza Stefan Genth zalaže se za veći broj radnih nedjelja kako bi gradska središta zadržala kupce, posjetioce i poslovnu aktivnost. Njegova organizacija predlaže između deset i 12 radnih nedjelja godišnje na nivou cijele države.

Nils Busch-Petersen iz Trgovinskog saveza Berlin-Brandenburg smatra da bi odluku trebalo više prepustiti trgovcima i građanima. Kao primjer nelogičnosti postojećih pravila naveo je činjenicu da prodaja košulje nedjeljom može predstavljati kršenje zakona, dok je online kupovina istog dana dozvoljena.

Ekonomisti, međutim, nisu saglasni oko toga da li bi liberalizacija zaista donijela značajniji rast. Kai Hudetz iz Instituta za istraživanje trgovine ukazuje na to da je nedjelja već među najuspješnijim danima za internetsku prodaju, što bi moglo značiti da i fizičke prodavnice tada imaju neiskorišten potencijal.

Analiza instituta IFO zaključila je da nema čvrstog ekonomskog opravdanja za stroga ograničenja radnog vremena. Institut predlaže ukidanje zabrana tokom radnih dana, dok bi savezne zemlje i lokalne vlasti odlučivale o tome kada trgovine mogu raditi nedjeljom.

Drugačije mišljenje ima profesor Michael Oberfichtner, koji proučava tržište rada. On upozorava da bi trgovine u manjim i ruralnim sredinama teško pronašle dovoljan broj ljudi za nedjeljne smjene. Vlasnici bi, osim toga, morali računati na veće izdatke za plaće, energiju i organizaciju rada.

Trgovinski sektor procjenjuje da fizičke prodavnice godišnje gube oko 2,5 milijardi eura prometa u korist internetskih platformi. U toj branši je, prema tim procjenama, već nestalo približno 40.000 radnih mjesta.

Zagovornici promjene vjeruju da bi rad nedjeljom mogao vratiti dio kupaca u prodavnice i pomoći centrima gradova u kojima je sve više praznih poslovnih prostora. Kritičari, s druge strane, smatraju da dodatni dan rada možda ne bi povećao ukupnu potrošnju, nego bi samo rasporedio istu količinu novca na sedam dana umjesto na šest.

Sindikat Ver.di odlučno se protivi širem otvaranju trgovina. Silke Zimmer, članica uprave zadužena za maloprodaju, ističe da je nedjelja za mnoge zaposlene jedini pouzdani slobodan dan koji mogu provesti s porodicom, prijateljima ili u volontiranju. „Tako mora i ostati“, poručila je Zimmer.

Sindikat je spreman zaštitu neradne nedjelje zatražiti i pred Saveznim ustavnim sudom. Crkvene organizacije također se protive reformi, navodeći da taj dan treba ostati vrijeme odmora i zajedničkog porodičnog života.

Problem predstavlja i federalno uređenje Njemačke. Od 2006. godine savezne zemlje samostalno uređuju radno vrijeme trgovina, pa svaka od njih ima vlastite propise i različit broj dozvoljenih radnih nedjelja.

Rad trgovina nedjeljom najčešće je moguć samo uz poseban povod, poput sajma, festivala ili gradske manifestacije. Savezna vlada zato ne može jednostavno uvesti jedinstveno pravilo za cijelu državu. Za širu promjenu bila bi potrebna koordinacija vlada i parlamenata svih 16 saveznih zemalja.

Bavarska i neke druge zemlje tradicionalno primjenjuju stroža ograničenja, dok pojedine, među njima Bavarska i Hessen, razmatraju posebne propise za potpuno automatizovane prodavnice bez zaposlenih. Takvi objekti mogli bi prvi dobiti širu mogućnost rada nedjeljom, jer u njima nema radnika koji bi bili izloženi nedjeljnim smjenama.

Njemački sudovi postojeće izuzetke uglavnom tumače restriktivno. Odluke lokalnih vlasti često budu poništene ako za otvaranje trgovina nema dovoljno konkretnog razloga, što trgovcima stvara pravnu nesigurnost i do posljednjeg trenutka ostavlja pitanje da li će smjeti raditi.

Zbog svega toga, umjesto jedne velike reforme, realniji je scenario postepenih i međusobno različitih promjena u saveznim zemljama. Potrošači bi dobili veću fleksibilnost, ali bi zaposleni mogli izgubiti jedini unaprijed predvidivi slobodan dan. Sindikati posebno strahuju da bi dobrovoljan rad nedjeljom s vremenom prerastao u prešutnu obavezu.