Isječak Vladimira Jefremova, naučnika i konstruktora koji je učestvovao u lansiranju prvih sovjetskih satelita, o iskustvu kliničke smrti ostavlja dubok utisak. Svoju priču podijelio je tek nakon 17 godina šutnje, strahujući da bi mogla narušiti njegov naučni ugled.

Sudar sa nepoznatim

“Dok se to nije dogodilo, nisam ozbiljno shvatao razgovore o zagrobnom životu. Smatrao sam to zabludom. Bio sam zaokupljen poslom i ignorisao zdravstvene tegobe, uključujući srčane probleme i bronhitis”, ispričao je Jefremov. Konačni okidač bio je jak napad kašlja 12. marta 1983. godine, nakon kojeg mu je srce stalo. “Trenutak prije toga, shvatio sam da je moj život završen”, rekao je.

Umjesto očekivanog kraja, osjetio je “nevjerovatnu lakoću” i našao se kako leti kroz neku vrstu cjevastog objekta. Osjećaj letenja bio mu je poznat iz snova u kojima je vježbao kontrolu, što mu je, prema njegovim riječima, pomoglo da zadrži fokus u tom stanju.

Svijet bez granica

U tom iskustvu, Jefremov je primijetio radikalnu promjenu u svijesti. Odjednom je mogao da “prodre u suštinu svih stvari i fenomena”, a odgovori su mu dolazili trenutačno. “Primijetio sam strukture oko sebe koje bi se u našem poimanju mogle nazvati pejzažom, samo što su ovdje bile uvrnute u cijev”, opisao je.

Shvatio je da njegovo znanje nadilazi ono zemaljsko i da može da vidi i riješi probleme koje je ostavio iza sebe, poput pokvarenog televizora ili kompleksnog tehničkog zadatka u svom radu, koji je tamo riješio u trenu.

Susret sa višim bićem

Iako je u početku mislio da je sam, ubrzo je osjetio prisustvo. “Prisutno je bilo nešto nalik vantjelesnoj informacionoj strukturi. Postepeno sam doživljavao interakciju sa ovom strukturom kao funkcionisanje dva entiteta. Jedan je bio vođa, drugi sljedbenik”, objasnio je Jefremov. “Kasnije sam shvatio da su mogućnosti ovog Vođeg Subjekta neograničene. On sve zna, svemoćan je i svuda prisutan. Upravo On je davao odgovore na sva moja pitanja.”

Povratak i nova spoznaja

Nakon povratka, Jefremov je uspio da primijeni rješenja naučena “s druge strane”. Analizirajući iskustvo, došao je do zaključka da život na Zemlji ne može nastati iz nežive materije i da ukazuje na postojanje duhovnog svijeta. “Zagrobni i zemaljski svijet su u stalnoj interakciji i zajedno čine globalni informacioni sistem”, zaključio je.

Njegova konačna poruka glasi: “Postoji život i u zagrobnom životu, i on je drugačiji nego ovdje. Naš svijet je jednostavniji za razumijevanje. U zagrobnom svijetu, sve formacije su informaciono definisane, a čovjek svojim mislima može da utiče na njih. Zato tamo vidimo ono što želimo da vidimo.”