Vlasnici pasa širom svijeta decenijama koriste jednostavnu računicu prema kojoj jedna pseća godina odgovara sedam ljudskih. Iako je ova metoda praktična, stručnjaci ističu da je daleko od precizne.

Istraživanje iz 2020. godine pokazalo je da psi ne stare ravnomjerno, odnosno sedam puta brže od ljudi tokom cijelog života. Njihovo starenje je mnogo intenzivnije u ranim fazama, dok se kasnije značajno usporava.

Naučnici su analizirali krv 104 labradora, od štenaca do pasa starih 16 godina, te uporedili obrasce metilacije DNK sa podacima od 320 ljudi. Metilacija DNK, koja se mijenja s godinama, poslužila je kao svojevrsni epigenetski sat.

Rezultati su pokazali da mladi psi imaju obrasce slične mladim ljudima, dok stariji psi više liče na starije ljude. Ipak, promjene nisu ravnomjerne – psi veliki dio biološkog starenja prolaze vrlo rano.

Na osnovu rezultata, istraživači su razvili formulu: ljudske godine = 16 × ln (pseće godine) + 31. Prema ovoj računici, jednogodišnji pas ima oko 31 ljudsku godinu, dvogodišnji oko 42, a četvorogodišnji oko 53.

Kako pas stari, proces se usporava, pa pas od 12 godina odgovara čovjeku od oko 71 godine. Štene od osam sedmica ima epigenetsku starost sličnu ljudskoj bebi od devet mjeseci.

Međutim, formula ne važi za sve pse – istraživanje je obuhvatilo samo labradore. Različite rase, s različitim životnim vijekom, vjerovatno imaju različite krive starenja, a veći psi obično žive kraće od manjih.

Cilj naučnika nije bio samo računanje psećih godina, već i razumijevanje starenja sisara. Poređenjem pasa, ljudi i miševa pronašli su 394 gena sa sličnim promjenama, što ukazuje da starenje nije odvojeno od razvoja.

Psi su značajni za buduća istraživanja jer dijele životno okruženje s ljudima, uključujući ishranu i hemikalije. Krajnji cilj je bolje razumijevanje starenja i pronalazak načina za duži i zdraviji život.