Astma je hronična bolest disajnog sistema koju karakteriše upala i sužavanje disajnih puteva. Tokom pogoršanja javljaju se otežano disanje, kašalj, zviždanje u grudima i osjećaj stezanja, a simptomi mogu biti blagi i povremeni ili teški i životno ugrožavajući.

Bolest nastaje zbog preosjetljivosti disajnih puteva na različite podražaje poput alergena, hladnog zraka ili infekcija, što izaziva upalnu reakciju i bronhokonstrikciju. Prema težini, astma se dijeli na blagu, umjerenu i tešku, a klasifikacija se temelji na učestalosti simptoma, potrebi za terapijom i utjecaju na svakodnevni život.

Blagi oblici se često uspješno kontrolišu osnovnom terapijom, dok teški zahtijevaju složeniji pristup i nove lijekove. Upravo u liječenju težih oblika astme posljednjih godina dolazi do značajnog napretka.

Svjetski dan astme obilježava se 5. maja ove godine s ciljem podizanja svijesti i skrbi o astmi širom svijeta. Astma je jedna od najčešćih hroničnih nezaraznih bolesti koja pogađa više od 260 miliona ljudi i odgovorna je za više od 450.000 smrtnih slučajeva godišnje, od kojih se većina može spriječiti.

Biološki lijekovi predstavljaju novu generaciju terapije koja ciljano djeluje na specifične mehanizme upale kod astme, a najčešće se koriste kod bolesnika s teškom, nekontroliranom astmom koja ne reaguje na standardnu terapiju. Lijekovi poput omalizumaba blokiraju IgE protutijela koja imaju ključnu ulogu u alergijskoj reakciji, čime se smanjuje učestalost napada.

Drugi biološki lijekovi, poput mepolizumaba, benralizumaba i depemokimaba, djeluju na eozinofile i druge upalne puteve. Primjenjuju se injekcijama u određenim vremenskim razmacima i mogu značajno smanjiti broj pogoršanja te poboljšati kvalitet života. Iako su vrlo efikasni, namijenjeni su određenim skupinama bolesnika i koriste se pod nadzorom specijaliste.

Depemokimab je prvi ultra-dugotrajni biološki lijek s doziranjem dva puta godišnje, odobren za pacijente s teškom astmom s eozinofilnim fenotipom. Američka uprava za hranu i lijekove (FDA) početkom 2026. odobrila ga je za tinejdžere i odrasle od 12 i više godina. Biološki lijekovi ciljaju specifične dijelove imunološkog sistema koji potiču upalu, a depemokimab je namijenjen kao dodatni tretman uz redovne lijekove.

Odobrenje se temelji na studijama SWIFT-1 i SWIFT-2 koje su pratile više od 380 osoba s teškom astmom tokom godine dana. Ljudi koji su uzimali tretman imali su manje napada i bolju kontrolu bolesti, što je značajno jer česti napadi dovode do propuštanja škole ili posla, posjeta hitnoj pomoći i hospitalizacija.

Benralizumab je biološki lijek koji cilja eozinofile, bijele krvne stanice odgovorne za upalu i oštećenje pluća. Eozinofili su povezani s otprilike polovicom napada astme i trećinom pogoršanja hronične opstruktivne plućne bolesti. Ako se napad ne može kontrolirati inhalatorima, liječnici propisuju steroide.

Studija na 158 osoba pratila je pacijente tri mjeseca nakon liječenja. Osobe liječene novom terapijom imale su manju vjerojatnost za hospitalizaciju, dodatni tretman ili smrt, a prijavile su i poboljšane simptome i bolju kvalitet života.

Trostruki inhaler predstavlja napredni oblik inhalacijske terapije koji u jednom uređaju kombinira tri vrste lijekova – inhalacijski kortikosteroid, dugodjelujući bronhodilatator beta-agonist i dugodjelujući antikolinergik. Ova kombinacija smanjuje upalu, opušta mišiće disajnih puteva i poboljšava protok zraka, što je posebno korisno kod umjerene do teške astme.

Prednost trostrukog inhalera je jednostavnost primjene – pacijent koristi jedan uređaj umjesto više njih, što povećava redovnost terapije. Redovita primjena može smanjiti učestalost simptoma i pogoršanja, a ova terapija se sve češće koristi u savremenom liječenju astme.

MART (Maintenance and Reliever Therapy) pristup je savremeni model liječenja u kojem se isti inhalator koristi i za redovnu terapiju i za ublažavanje simptoma po potrebi. Najčešće je riječ o kombinaciji inhalacijskog kortikosteroida i brzodjelujućeg bronhodilatatora, a posebno je koristan kod bolesnika s čestim simptomima.

U posljednje vrijeme sve više pažnje posvećuje se istraživanjima nanočestica u liječenju astme. Razvijaju se tehnologije koje omogućuju preciznu dostavu lijekova izravno u disajne puteve, a nanočestice mogu nositi lijekove ili djelovati na imunološki sistem kako bi smanjile upalnu reakciju. Iako su ova rješenja još uvijek u fazi istraživanja, pokazuju veliki potencijal za budućnost liječenja astme i mogla bi omogućiti efikasniju i individualiziranu terapiju.