Bosanskohercegovački sektor namjenske industrije prolazi kroz turbulentno razdoblje, iako proizvodni pogoni nastavljaju raditi bez zastoja. Prema svježim informacijama Vanjskotrgovinske komore BiH, vrijednost izvoza oružja, municije i vojne opreme u prva tri mjeseca 2026. godine pala je na 87 miliona KM, što je gotovo upola manje u odnosu na 170 miliona KM iz istog perioda lani.

Iako statistika pokazuje pad od 49,4 posto i zvuči zabrinjavajuće, predstavnici VTK BiH uvjeravaju da su fabrike i dalje u punom pogonu. Oni objašnjavaju da su u pitanju dugogodišnji ugovori s produženim proizvodnim ciklusima, gdje se prihodi ne evidentiraju uvijek u istom kvartalu kada se roba isporučuje. Zaposleni ne gube posao, naprotiv, kažu iz Komore.

Slično razmišlja i Berko Zečević, profesor na Mašinskom fakultetu u Sarajevu i ekspert za namjensku industriju. On smatra da aktuelne brojke ne odražavaju stvarnu snagu domaćih kompanija. Isporuke municije i drugih proizvoda odvijaju se u etapama – od dogovora i pripreme, preko izrade, do transporta i konačnog plaćanja. Zato se može desiti da proizvodnja traje pola godine, a da se novac vidi tek u drugoj polovini godine, što je vjerovatno slučaj i sada.

Najveći udarac bh. izvozu u prvom dijelu godine nanijele su carine koje je uvela administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dok su u prvom kvartalu 2025. Sjedinjene Države iz BiH uvozile oružje, municiju i eksplozive u vrijednosti od 47 miliona KM, za 2026. godinu podaci o izvozu u Ameriku jednostavno ne postoje. Zečević ističe da je ključni problem nedostatak strateškog planiranja i stručnog kadra, te pretjerana oslonjenost na jedno tržište, što postaje opasno kad dođe do vanjskih šokova. Trenutno su najpouzdaniji kupci Češka i Irak, koji zajedno čine dvije trećine ukupnog izvoza.

Profesor Zečević upozorava i na netržišne pritiske kojima su izložene fabrike u Federaciji BiH. Tvrdi da su kompanije poput Binasa, Igmana, BNT-a (Bratstvo Travnik) i Pretisa izuzetno zdrave i stabilne. One posluju, imaju tržište i zapošljavaju radnike, te im ne prijeti propast, iako se u javnosti ponekad plasira drugačija slika. Od svih fabrika namjenske industrije jedino je Remontni zavod u Hadžićima u problemima, i to zato što nema sopstvenu proizvodnu liniju, dodaje on.

Ipak, Zečević skreće pažnju na opasne procese u pozadini. Smatra da postoji politički, ekonomski i medijski pritisak s ciljem obezvrjeđivanja dionica namjenske industrije. Cilj je, kaže, da se državni udio u ovim firmama sruši kako bi privatni kapital mogao kupiti strateške kompanije po bagatelnim cijenama. Iako početak 2026. godine statistički nije obećavajući, stručnjaci vjeruju da uz bolju diverzifikaciju tržišta i zaštitu državnog vlasništva ovaj sektor može ostati stub domaće ekonomije.