Na kraju ljeta, cijene nafte i naftnih derivata ponovo bilježe rast, dok je prirodni plin u Evropi od početka godine poskupio za oko 120 posto. Mnoge zemlje obnavljaju zalihe i uvode mjere zaštite tržišta, ali u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji efikasan mehanizam koji bi spriječio moguće nestašice i lančani rast cijena.

Geopolitička nestabilnost, uzrokovana sukobom Sjedinjenih Američkih Država i Irana, dodatno opterećuje svjetsko energetsko tržište. Hormuški tjesnac je i dalje zatvoren, što direktno ugrožava jedan od ključnih pravaca za transport nafte.

U takvim okolnostima, zemlje u regiji i širom Evrope pokušavaju ograničiti posljedice krize, dok su domaće političke stranke uglavnom fokusirane na predstojeće izbore i osvajanje novih mandata.

Cijena sirove nafte ponovo je naglo porasla i premašila 92 dolara po barelu. Iako cijene na benzinskim pumpama ne bi trebale automatski rasti dok se ne potroše ranije nabavljene zalihe, distributeri u Bosni i Hercegovini nemaju ozbiljnijih prepreka da povećavaju i samostalno određuju cijene.

Dok pojedine države u regiji smanjuju akcize i ograničavaju marže na naftne derivate, domaće tržište u velikoj mjeri zavisi od odluka privatnih kompanija.

„Mi ćemo također morati slijediti politiku prilagođavanja tržišnim cijenama. Uglavnom je to prepušteno privatnom sektoru, koji je do sada pokazao veliku vitalnost i snalažljivost te uspijevao obezbijediti dovoljne količine nafte i naftnih derivata“, kazao je stručnjak za energetiku Edhem Bičakčić.

Najskuplji naftni derivat u Bosni i Hercegovini i dalje je dizel, čija prosječna cijena iznosi 3,38 KM po litru. Zbog posljednjeg poskupljenja punjenje rezervoara sada košta približno 30 KM više nego prošlog mjeseca.

Svaka tržišna nestabilnost i najava novih poskupljenja mogu izazvati paničnu kupovinu među građanima, što dodatno povećava pritisak na distributere i u krajnjem slučaju može dovesti do nestašica.

Evropa bi se već tokom jeseni mogla suočiti s najvećom nestašicom nafte u posljednjih deset godina. Ruska nafta više se ne uvozi kao ranije, dok sve složenija situacija na Bliskom istoku ugrožava alternativne pravce snabdijevanja.

Iz Naftnih terminala Federacije Bosne i Hercegovine, međutim, poručuju da trenutno nema razloga za paniku.

„Kada je riječ o nestašici nafte na tržištu Bosne i Hercegovine, prema slobodnoj procjeni, ne vjerujem da će do nje doći jer se ne snabdijevamo iz mediteranskog područja. Isporuke iz rafinerija od kojih kupujemo derivate i kojima se snabdijeva tržište Bosne i Hercegovine do sada su bile stabilne“, kazao je predsjednik Uprave Naftnih terminala FBiH Damir Kreso.

Zalihe kojima Federacija BiH trenutno raspolaže mogle bi biti dovoljne za nekoliko dana ili sedmica, zavisno od intenziteta potrošnje i obima eventualnog poremećaja u snabdijevanju.

„Terminali Federacije imaju određene količine dizela i benzina namijenjene najhitnijim službama. To se odnosi na bolnice, hitnu pomoć, civilnu zaštitu, policiju i druge službe“, pojasnio je Kreso.

Za razliku od Federacije BiH, Republika Srpska nema vlastite zalihe nafte i naftnih derivata. Istovremeno, politički predstavnici iz ovog entiteta, pozivajući se na pitanje nadležnosti, odbijaju podržati prijedloge za ograničavanje akciza i marži na gorivo.

Finansijski interes od zadržavanja postojećih nameta nije zanemariv. Uprava za indirektno oporezivanje BiH od početka godine na uvoz nafte prikupila je milijardu i 126 miliona KM.

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić upozorava da nedovoljno djelovanje državnih institucija može proizvesti ozbiljne posljedice.

„Apsolutnu štetu možemo pretrpjeti zbog nedovoljnog rada institucija na nivou Bosne i Hercegovine kada su u pitanju rezerve nafte. Što se tiče Federacije BiH, stanje je trenutno stabilno, ali nemamo dovoljno izgrađenih terminala u kojima bismo mogli skladištiti vlastitu naftu“, istakao je Lakić.

Za dugoročnu energetsku sigurnost Federacije BiH potrebno je izgraditi još četiri terminala i osigurati znatno veće rezerve od onih kojima trenutno raspolaže, pojasnio je federalni ministar.

Ipak, Federacija BiH sama ne može osigurati stabilnost kompletnog domaćeg tržišta. Za efikasan odgovor na moguću energetsku krizu potreban je dogovor institucija na nivou Bosne i Hercegovine.

Kao što se prihodi od akciza prikupljaju na cijeloj teritoriji države, tako bi u periodima velikih poremećaja trebalo razmotriti njihovo privremeno smanjenje, kao i ograničavanje trgovačkih marži. Time bi institucije pokazale da su zaštita građana i sigurnost snabdijevanja važnije od kratkoročnih političkih i budžetskih interesa.