U nastavku, Andy je svoje kratko iskustvo u “Runway” iskoristila za stvaranje ležerne garderobe koju čine opušteni blejzeri, bijele farmerke, plisirane suknje i košulje. Postala je vješta u kupovini i posebno ističe da je u second-hand radnji pronašla Margiela sako. Kako njena moda napreduje, cjelokupni izgled postaje teatralniji, podsjećajući na “Sex and the City”, uz kravate i haljinu od lančića brenda Rabanne koju je odabrala Anne Hathaway. Kostimi su uspjeli pronaći ravnotežu između realizma i pojačane, campy glamuroznosti koju publika očekuje od ovog žanra – nešto što bismo mogli nazvati modnom komedijom.

Molly Rogers, kostimografkinja, težila je bezvremenskom izgledu, a ne preciznom prikazu 2026. godine, ali dodaje da je najrevolucionarnija promjena u 20 godina način na koji se danas nabavljaju predmeti i plasiraju proizvodi. Brendovi su jednostavno željeli biti dio ovog projekta, dok su u prvom filmu ona i Pat morali sami na ljestve u skladištu u New Jerseyju da bi pregledali arhivu Donna Karan. Danas, kaže, asistentima u uredu može reći da preuzmu digitalni lookbook, umjesto da fizički idu u skladište.

Film je ostvario saradnju s Diorom, Mercedesom, Tiffanyjem i L’Orealom, dok Vogue očekivano iskorištava tu povezanost – na naslovnicu su zajedno stavili Annu Wintour i Meryl Streep, a nedavni Vogue Book Club posvećen je originalnom romanu. Modna industrija je snažnija nego ikada, ali se mijenja ko u njoj drži moć.

Neke stvari, međutim, ostaju iste. U novom filmu, jedna urednica “Runwayja” pita za korporativni tip koji je fokusiran na smanjenje troškova: “Da li on uopće voli modu, nosi Drakkar Noir”, odbacujući ga kao nekoga ko se oblači u sintetiku za performanse. Magazini su možda prošli svoj vrhunac, ali oštre uvrede i dalje traju.