Naoružani pljačkaš koji je pokušao opljačkati prodavnicu ubijen je hicima iz automatske puške dok je bježao od policijske poteru. On je bio jedan od 26 mrtvih u 24 sata u zemlji u kojoj obično svakodnevno gine između 50 i 60 ljudi. U glavnom gradu, saveznoj državi Jalisco i Guadalajari zabilježen je samo po jedan slučaj ubistva, dok u Monteureju, četvrtom gradu domaćinu Mundijala, nije bilo mrtvih. Ipak, nekoliko stotina maskiranih osoba izazvalo je haos nakon prve utkacice 11. juna, prevrćući automobile i razbijajući izloge, a sukobljavali su se i sa policijom.

Meksički mediji situaciju opisuju kao fudbalsko primirje. Prije Mundijala prosječno je bilo 55 ubistava dnevno, što je ogroman napredak u odnosu na 2024. godinu kada je bilo gotovo 90 ubistava dnevno. Dio zasluga pripisuje se liderima narko-kartela koji su, prema policijskim izvorima, naredili svojim ljudima da se ne miješaju u Mundijal, posebno jer Guadalajara očekuje prihod od oko milijardu dolara. Priliv svježeg novca preusmjerio je pažnju šefova kartela na uličnu prostituciju i prodaju droge umjesto na obračune s rivalima i policijom. Pad broja ubistava tumači se i prećutnim primirjem između kriminalaca i vlasti koje su obustavile velike akcije protiv kartela tokom Mundijala. Od početka Svjetskog prvenstva nije zabilježena nijedna takva policijska operacija, dijelom i zbog straha od ponavljanja scena iz februara kada je u obračunu ubijen lider Kartela nove generacije, NeLionel Messio Rubén Oseguera Cervantes, poznatiji kao El Mencho.

Odmah nakon njegove smrti, stanovnici Jalisca su se sklonili u kuće uplašeni osvete kartela, čiji su pripadnici palili automobile, kamione i autobuse te pucali na policajce. Guverner Pablo Lemus Navarro upozorio je građane da ostanu u kućama i naredio obustavu javnog prevoza kako bi se izbjegle blokade puteva. Zbog panike nakratko je zatvoren aerodrom, a otkazane su četiri utakmice fudbalske lige, dok je u obračunima ukupno stradalo 70 osoba. El Mencho se godinama smatrao najmoćnijim kriminalcem u Meksiku, a njegove plaćene ubiće odgovorne su za nestanak najmanje 15.000 ljudi; strahuje se da je broj znatno veći jer porodice iz straha od osvete ne prijavljuju otmice. Krvave drame dio su svakodnevice u Meksiku već skoro dvije decenije, otkako su vlasti odlučile da obračunaju s kartelima koji kontrolišu veliki dio finansijskih, bezbjednosnih i društvenih tokova u zemlji.