Tim Galaudet, umirovljeni admiral američke mornarice, iznio je tvrdnju da je zajedno sa svojim timom stručnjaka vjerovatno identificirao lokaciju na kojoj je nekada stajala legendarna Atlantida.

On je izjavio kako su istraživači s kojima sarađuje uvjereni da na detaljnim kartama morskog dna postoje strukture koje odgovaraju Platonovom opisu te davno nestale civilizacije.

Platon je prije više od dvije hiljade godina opisao Atlantidu kao bogato ostrvsko carstvo s prijestolnicom izgrađenom oko koncentričnih prstenova kopna i vode.

Prema predanju, snažni potresi i poplave uništili su ostrvo u samo jednom danu i noći.

„Vjerujemo da smo locirali područje u Atlantskom okeanu. Posjedujemo vlastite batimetrijske podatke, odnosno vrlo precizne informacije o topografiji morskog dna. Mnoge formacije se u potpunosti podudaraju s Platonovim opisom“, kazao je Galaudet u podkastu Ameriken Alkemi, gdje je gostovao kod Džesija Majklsa.

Dodao je da je dobro finansirani istraživač, koji raspolaže brodom i podvodnim vozilom na daljinsko upravljanje, iskazao interesovanje za njihov prijedlog.

Ipak, tačna lokacija ostaje nepoznata jer Galaudet navodi da je potpisao ugovor o povjerljivosti koji mu ne dozvoljava da otkrije mjesto.

Njegovo svjedočenje predstavlja tek potencijalnu lokaciju za buduća istraživanja, a ne konačno otkriće Atlantide.

Potraga za Atlantidom

Platon je prvi put spomenuo Atlantidu u svojim dijalozima „Timej“ i „Kritija“, koji su nastali oko 360. godine prije nove ere.

Opisao ju je kao tehnološki napredno društvo koje je postojalo 9.000 godina prije njegovog vremena, što bi odgovaralo periodu od prije više od 11.000 godina.

Međutim, većina istoričara i naučnika smatra da je Platonov prikaz izgubljenog kraljevstva zapravo izmišljen.

Galaudet je nekada bio zadužen za okeanografske aktivnosti američke mornarice, a služio je i kao vršilac dužnosti administratora Nacionalne uprave za okeane i atmosferu. U novembru 2024. godine svjedočio je pred Kongresom o neidentifikovanim anomalnim fenomenima.

Tokom avgusta 2025. godine, gostujući u podkastu Denija Džonsa, nagovijestio je podvodnu istragu navodeći da tim ima „poseban projekat“ o kojem ne može govoriti.

Objasnio je planove za mapiranje drevnog podvodnog lokaliteta, njegovo ispitivanje vozilom na daljinsko upravljanje i pokušaj da se utvrdi njegova starost, ali nije otkrio gdje se to nalazi.

Nije poznato da li je tada govorio o istom lokalitetu kao u razgovoru s Majklsom. U intervjuu za Ameriken Alkemi, rekao je da tim koristi batimetrijske karte koje su privatno vlasništvo i izuzetno visoke rezolucije.

Ukazao je na dimenzije kanalskog sistema opisanog u Platonovim djelima, tvrdeći da se formacije na ciljanom području „tačno poklapaju s načinom na koji ih je Platon opisao“, ali nije iznio mjere niti identificirao druge strukture koje bi se mogle porediti s tim opisom.

U ranijem intervjuu s Džonsom, izrazio je želju da „vidi neke podatke o Atlantidi“ i dodao da ima „nekoliko tragova“.

Prema njegovim riječima, trenutno istraživanje vodi ljekar iz hitne pomoći koji više od deset godina prikuplja geološke i arheološke podatke.

Iako nije imenovao tog ljekara, opisao je kako je istraživač u slobodno vrijeme počeo čitati Platonove originalne dijaloge, a zatim uključio savjetnike specijalizovane za različite oblasti.

Galaudet je također rekao da je istraživača povezao s fizičarom Maksom Derahšanijem kako bi razmotrili korištenje algoritma koji analizira trodimenzionalne podatke o terenu.

Ta tehnika bi, prema njegovim riječima, mogla pomoći u razlikovanju prirodnih od vještačkih formacija, iako nisu objavljeni rezultati koji bi pokazali da su strukture na morskom dnu djelo ljudi.

Ekspedicija bi omogućila direktno ispitivanje lokaliteta, umjesto oslanjanja samo na izgled s karti.

U nastavku razgovora, Galaudet je spomenuo da je istraživač dubokog mora Viktor Veskovo također čuo njihovu prezentaciju i pokazao interesovanje.

„Predstavili smo mu istraživanje Atlantide, a on je rekao: ’U redu, učestvujem’“, prisjetio se Galaudet.

Nije objavljen niti potvrđen datum polaska te ekspedicije. Iako je Majkls kao moguću lokaciju spomenuo Azore, Galaudet nije potvrdio da se njihov cilj nalazi tamo.

Azorska visoravan je veliko trouglasto podvodno uzvišenje u sjevernom Atlantiku, s vulkanskim vrhovima koji čine Azorski arhipelag. Pristalice teorije o Azorima vjeruju da su to preostali vrhovi ogromnog kopna koje je potonulo u okean.

Naglašavaju položaj na mjestu gdje se susreću tri tektonske ploče – sjevernoamerička, evroazijska i afrička – kao moguću povezanost s katastrofalnim potresima iz Platonovih djela. Neki također ističu da je niži nivo mora u posljednjem ledenom dobu izložio više kopna koje je kasnije potopljeno, iako to ne dokazuje da su ostrva ostaci Atlantide.

Galaudet je iznio i pretpostavku da je naglo spuštanje kopna moglo potopiti grad tokom nekoliko godina, a ne hiljadama godina, ali nije otkrio geološki mehanizam na kojem temelji tu hipotezu.

Prijedlog se zasniva na tumačenju Platonovog opisa kao mogućeg svjedočanstva o stvarnom mjestu, a ne isključivo kao filozofske priče.