Plavožuta limenka koja krasi brojne garaže i radionice širom svijeta postala je sinonim za rješavanje svakodnevnih muka, od škripe vrata do zaglavljenih vijaka. Ipak, rijetko ko zna pravo značenje naziva koji je odavno ušao u svakodnevni govor.

Skraćenica WD potiče od engleskog izraza “Water Displacement”, što označava istiskivanje vode. Još 1953. godine, u kalifornijskom gradu San Diegu, kompanija Rocket Chemical Company razvila je ovaj proizvod, prvenstveno za potrebe avioindustrije, s ciljem stvaranja sredstva koje će s metalnih površina uklanjati vlagu i štititi ih od hrđe.

Broj 40 u nazivu ima posebno značenje – označava četrdeseti pokušaj u razvoju formule. Tek je četrdeseta verzija, odnosno “40th formula”, pokazala zadovoljavajuće rezultate, pa je proizvod dobio ime WD-40.

U početku WD-40 nije bio namijenjen širokoj upotrebi, a prvi veliki kupac bio je Convair, koji ga je koristio za zaštitu dijelova rakete Atlas od korozije. Ipak, radnici su počeli nositi proizvod kući i koristiti ga za razne svakodnevne probleme, što je otkrilo njegovu svestranost.

Nakon što je 1958. godine stigao na police prodavnica u San Diegu, WD-40 je doživio pravu ekspanziju. Toliko je postao važan da je kompanija 1969. godine promijenila ime u WD-40 Company.

Danas se WD-40 često koristi u automobilskoj industriji za otpuštanje zarđalih vijaka, podmazivanje šarki i mehanizama, zaštitu od vlage i uklanjanje nečistoća. Međutim, nije univerzalno mazivo i nije pogodan za sve dijelove automobila, pa je važno slijediti upute proizvođača.

Zanimljivo je da tačan sastav WD-40 nikada nije objavljen. Kompanija ga čuva kao poslovnu tajnu i nikada ga nije patentirala, pa je hemijska formula i danas obavijena velom misterije.