Zajednica i priroda

Rode na kupoli džamije u Erzurumu postale simbol zajedništva

Rode na kupoli džamije u Erzurumu postale simbol zajedništva

prije 1 mjesec
Crna roda sa svojim mladuncem na gnijezdu, smještenim na vrhu metalne kupole džamije, ukrašene tradicionalnim polumjesecom.
Crna roda sa svojim mladuncem na gnijezdu, smještenim na vrhu metalne kupole džamije, ukrašene tradicionalnim polumjesecom.
Podijeli vijest:

U turskom gradu Erzurumu, na kupoli džamije koju su mještani podigli udruženim snagama, već godinama se gnijezde rode koje se vjerno vraćaju na isto mjesto.

Ova bogomolja, smještena u ruralnom naselju Ibrahim Hakki, oko sedam kilometara od centra grada, nije samo mjesto molitve nego i utočište za ptice koje su lokalno stanovništvo prihvatilo i štiti.

Džamija je pretrpjela velika oštećenja 1997. godine kada je jak vjetar srušio munaru, a zahvaljujući donacijama mještana, obnovljena je i ponovo otvorena za manje od godinu dana.

Tokom obnove, mještani su davali sve što su imali – od traktora i stoke do nakita – pa je džamija postala pravi simbol zajedničkog truda i solidarnosti.

Posebnu zanimljivost predstavlja gnijezdo roda na kupoli, koje su ptice 2022. godine premjestile s električnog stuba na ukrasni vrh džamije.

Mještani su rodama, čije gnijezdo brižno čuvaju, nadjenuli imena Selehe i Melehe, a njihovo mladunče zovu Telehe, što su tradicionalna imena u erzurumskom kraju.

Imam Vedat Kizildas ističe da mještani s posebnom pažnjom brinu i o džamiji i o pticama, te da su rode zatečene po njegovom dolasku u naselje.

Kako kaže, njihovo staro gnijezdo s električnog stuba vremenom je preseljeno na kupolu, a ljudi su izuzetno osjetljivi i ne žele da im se gnijezdo narušava.

„Naši mještani su vrlo osjetljivi prema tome i ne žele da im naruše gnijezdo“, rekao je imam.

Rode stižu u martu i ostaju do oktobra, dodao je Kizildas.

Podsjetio je i na istoriju džamije, ističući da je nakon rušenja munare 1997. godine tadašnji seoski starješina predložio izgradnju novog objekta, a mještani su odmah krenuli s radovima koristeći vlastita sredstva.

„Prodali su traktore, dali narukvice koje su nosili i stoku iz svojih štala. Uložili su velike napore i za godinu dana završili izgradnju džamije“, kazao je.

Ove godine razmišljali su o premještanju gnijezda na nižu lokaciju i kontaktirali općinu, ali su rode ubrzo stigle pa su odustali od te ideje.

„One su poput maskote našeg naselja. Ljudi koji prolaze ovuda fotografišu ih i snimaju. Djeca su posebno zainteresovana. Tokom jacije čuje se njihov zvuk, to njihovo ‘tak tak'“, rekao je imam.

   Tagovi