Srebrna ribica je sitni kukac koji se najčešće zadržava u vlažnim i mračnim dijelovima doma. Danju se rijetko viđa jer izbjegava svjetlost, dok se noću hrani tvarima poput ugljikohidrata, celuloze, škroba i šećera.

Njezina prehrana uključuje papir, knjige, tapete, ljepilo, tkanine, ali i plijesan, mrtve kukce, ljuskice kože i kosu. Iako može biti korisna jer jede plijesan, problem nastaje kad se previše namnoži i postane teško uklonjiva.

Duga je do 15 milimetara, srebrnaste boje, a kreće se brzo i vijugavo poput ribe. Nema krila, ali je izuzetno okretna.

Izuzetno je otporna i brzo se razmnožava: ženka može položiti jaja do stotinu puta i proizvesti više od 3.500 potomaka. Životni vijek joj je oko četiri godine.

Iako ne prenose bolesti na ljude, njihova prisutnost je neugodna i može uzrokovati materijalnu štetu. Najčešće oštećuju predmete od škroba i celuloze, poput knjiga, papira, tapeta i ljepila, a znaju napadati i tkanine u tepisima ili ormarima.

Latinski naziv Lepisma saccharina dolazi od sklonosti prema hrani bogatoj ugljikohidratima. Omiljena staništa su im vlažna, topla i mračna mjesta: kupatila, podrumi i kuhinje. Noću su aktivne, a kad upalite svjetlo, brzo bježe.

U kuhinji ih privlače nezaštićene namirnice poput brašna i šećera. Mogu preživjeti i godinu dana bez hrane, a jaja se izlegu tek nakon dva mjeseca, pa se nove jedinke mogu pojaviti i nakon što uklonite odrasle.

Kako spriječiti pojavu srebrnih ribica?

Najbolja zaštita je uklanjanje povoljnih uvjeta. Redovno prozračujte vlažne prostorije, popravite curenje vode i uklonite kondenzaciju. Knjige i papire čistite od prašine, a ako sumnjate na jaja, stavite ih nakratko u zamrzivač.

Primijetite li jaja ili insekte, usisajte ih i vrećicu odmah izbacite iz kuće. Suhe namirnice poput brašna i šećera čuvajte u hermetički zatvorenim posudama. Redovna higijena, smanjenje vlage i pravilno skladištenje hrane ključni su za sprječavanje najezde.