Naučnici su objavili da su stvorili molekulu koja djeluje poput ljepila unutar ćelija raka, spajajući protein odgovoran za tumor sa sistemom za uklanjanje otpada, što dovodi do uništenja ćelije.

Studija objavljena u časopisu Science pokazala je da ova molekula može ciljano ukloniti protein KAT2A, koji je ključan za održavanje malignih procesa, te je zaustavila rast ćelija akutne mijeloične leukemije u laboratoriju i kod miševa.

Najveći značaj ovog otkrića nije samo nova terapija za rak, već mogućnost da se ovom metodom mogu napasti mnogi drugi proteini koji su ranije smatrani nedostupnim lijekovima.

Ipak, ovo ne znači da je pronađen lijek za sve bolesti, jer molekula još nije testirana na ljudima, ali otvara put za razvoj nove klase lijekova nazvanih molekularna ljepila.

Većina lijekova djeluje kao ključ i brava, gdje se molekula veže za protein, ali mnogi proteini nemaju odgovarajuće mjesto za vezanje, što ih čini teškim metama.

Molekularna ljepila rješavaju ovaj problem tako što povezuju ciljani protein s drugim proteinom koji ga označava za uništenje, umjesto da ga direktno blokiraju.

Ćelije označavaju oštećene proteine ubikvitinom, a enzimi E3 ligaze igraju ključnu ulogu u tom procesu, nakon čega se protein razgrađuje u proteasomu.

Molekularno ljepilo dovodi štetni protein u kontakt s E3 ligazom, što rezultira njegovim nestankom, za razliku od klasičnih inhibitora.

Profesor Bojan Polić objašnjava da se ciljana razgradnja proteina (TPD) razvija u moćno oružje protiv raka i drugih bolesti.

Polić ističe da postoje dva pristupa: korištenje molekula s dva vezna mjesta ili molekularnih ljepila koja specifično povezuju metu sa sistemom za ubikvitinaciju.

Tim predvođen Samuelom Ojedeom fokusirao se na protein KAT2A, koji je uključen u regulaciju gena i povezan s rakom.

Razvijeno ljepilo povezalo je KAT2A s cereblonom, dijelom E3 ligaze, i omogućilo njegovo prepoznavanje i razgradnju, iako KAT2A nema uobičajeni degron.

Krioelektronska mikroskopija potvrdila je formiranje kompleksa, što pokazuje da se popis meta za lijekove može znatno proširiti.

Polić kaže da su naučnici uspješno razgradili KAT2A i zaustavili rast tumorskih ćelija, što pokazuje veliki potencijal ovog pristupa.

Molekularna ljepila nisu nova; lijekovi poput talidomida i lenalidomida već koriste ovaj mehanizam, ali su otkriveni slučajno.

Timovi Georga Wintera i Michaela Erba razvili su sistematsku metodu za pronalaženje ovih molekula, što je dovelo do otkrića ljepila koje razgrađuje protein ENL.

Ova ljepila mogu i aktivirati procese, poput onog sa Stanforda koji je pretvorio protein koji pomaže tumoru u okidač za samouništenje ćelija.

Molekula je selektivno ubijala ćelije difuznog B-velikostaničnog limfoma među 859 testiranih linija.

Iako se neka ljepila već koriste, novi spojevi zahtijevaju dodatna ispitivanja toksičnosti i klinička testiranja prije upotrebe u bolnicama.

Postoje rizici, poput spajanja pogrešnih partnera ili uklanjanja potrebnih proteina, a rak može razviti otpornost.

Polić zaključuje da rezultati pokazuju veliki potencijal, ali su potrebna daljnja istraživanja.

Iako 2026. neće biti godina kada će neizlječive bolesti postati izlječive, mogla bi biti prekretnica u pronalaženju lijekova zahvaljujući molekularnim ljepilima.