Zdravstvo FBiH
Povjerenje građana u farmaceute 97%: Sistem ne prati njihovu ulogu
Povjerenje građana u farmaceute 97%: Sistem ne prati njihovu ulogu
Istraživanje Ipsosa iz 2025. pokazalo je da čak 97 odsto građana ima povjerenje u savjete farmaceuta, dok ih 87 posto smatra izuzetno dostupnim zdravstvenim radnicima. Ipak, isti podaci otkrivaju da više od tri četvrtine ispitanika duže čeka na pregled porodičnog ljekara nego ranije, što farmaceute često čini prvom adresom za zdravstvene nedoumice.
U apoteku se ulazi bez zakazivanja, često s pitanjima o interakciji lijekova, neželjenim reakcijama ili potrebi za hitnom ljekarskom pomoći. Svaki odgovor zahtijeva stručnost, diskreciju i procjenu rizika, a povjerenje se mora opravdati u svakom susretu. Marin Crnogorac, predsjednik Komore magistara farmacije FBiH, naglašava da se povjerenje ne dobija jednom zauvijek – ono se potvrđuje kroz svaki savjet i odluku da se pacijent uputi ljekaru kad postoji sumnja.
Međunarodna farmaceutska federacija profesionalnu etiku utemeljuje na zaštiti pacijenta, povjerljivosti i stalnom usavršavanju. U praksi to znači provjeriti terapiju, prepoznati interakcije i pravilno objasniti primjenu lijeka. Posebno je važno kada je pacijent uznemiren ili preopterećen informacijama – tada povjerenje postaje ključno za ishod liječenja.
Propisi u Federaciji BiH apotekarsku djelatnost definišu kao dio zdravstvene zaštite, ali klinička uloga farmaceuta u primarnoj zaštiti nije dovoljno razvijena kroz ovlasti, standarde i finansiranje. Sistem koristi njihovu dostupnost, ali ne i puni kapacitet znanja, dok savjetovanje o terapiji i praćenje hroničnih pacijenata ostaju van jasno vrednovanih usluga. Crnogorac ističe da je potrebno sistemski prepoznati farmaceuta kao prvu tačku zdravstvenog savjeta, uz odgovarajuća ovlaštenja i pristup podacima.
Komore su već ranije zagovarale snažniju kliničku ulogu, elektronsku razmjenu podataka i razvoj usluga koje bi rasteretile primarnu zaštitu. No, uz veću ulogu moraju ići visoki etički standardi i kontinuirana edukacija. Pitanje više nije samo da li građani vjeruju farmaceutima, već koliko je sistem spreman to povjerenje iskoristiti kao resurs za dostupniju, sigurniju i efikasniju zdravstvenu zaštitu.


