Kada krvni ugrušak blokira plućnu arteriju, protok krvi kroz dio pluća postaje otežan, što dovodi do smanjene oksigenacije organizma i dodatnog opterećenja desne srčane komore. U najtežim slučajevima može nastupiti kardiogeni šok, stanje koje direktno ugrožava život, ističe doc. dr Rade Milić.

Glavni okidač je duboka venska tromboza, a stvaranju ugrušaka pogoduju usporen protok krvi, povećana sklonost zgrušavanju i oštećenje unutrašnjeg zida krvnih žila.

Simptomi plućne tromboembolije

Iznenadno otežano disanje i ubrzan puls, bez jasnog razloga, najčešći su znaci ovog stanja, a mnogi pacijenti opisuju osjećaj nemogućnosti dubokog udaha.

Dodatno se mogu javiti bol u grudima koji se pojačava pri disanju, kašalj s mogućim tragovima krvi, vrtoglavica ili čak gubitak svijesti.

Ako je ugrušak nastao u dubokim venama nogu, može doći do otoka i boli u jednoj nozi, posebno pri savijanju stopala.

Nijedan od ovih simptoma nije specifičan isključivo za plućnu emboliju, a kod nekih pacijenata tegobe su blage ili nejasne, dok se kod drugih stanje naglo pogoršava. Zato je ključno da svaka osoba koja iznenada osjeti nedostatak zraka, posebno uz prisutne faktore rizika, odmah potraži ljekarsku pomoć.

Ko je u riziku za nastanak krvnih ugrušaka?

Povećan rizik imaju osobe koje su duže vrijeme nepokretne nakon operacije, povrede ili bolesti, kao i oni koji su preboljeli COVID-19. Također su ugroženi pacijenti s aktivnim malignim oboljenjima, oni koji su već imali duboku vensku trombozu ili plućnu emboliju, trudnice i žene u postporođajnom periodu, te korisnice hormonske terapije ili oralnih kontraceptiva.

Na rizik dodatno utiču gojaznost, pušenje, starija životna dob, nasljedni poremećaji zgrušavanja i hronična srčana insuficijencija. Dugotrajna putovanja tokom kojih se satima sjedi bez ustajanja također povećavaju opasnost.

Dijagnostika napreduje, ali pacijenti moraju biti brzi

Savremena medicina raspolaže pouzdanim metodama za brzu dijagnozu. Nakon procjene kliničke vjerovatnoće (Wells ili Geneva skor) i mjerenja D-dimera kod pacijenata s niskim ili srednjim rizikom, kompjuterizovana tomografija s angiografijom plućnih arterija predstavlja zlatni standard.

Ultrazvuk vena nogu može otkriti izvor tromba, dok ehokardiografija ima najveći značaj kod teških oblika bolesti jer procjenjuje opterećenje desne komore. Brza dijagnostika omogućava pravovremeni početak terapije.

Ostale metode poput radiografije pluća, elektrokardiograma i analize gasova u arterijskoj krvi pomažu u isključivanju drugih stanja sa sličnim simptomima, kao što su pneumotoraks, pneumonija ili akutni infarkt miokarda.

Pravovremena dijagnoza ključna je za neodložno započinjanje liječenja.

Liječenje plućne tromboembolije zahtijeva individualni pristup

Osnovu terapije čine antikoagulansi koji sprječavaju rast postojećeg ugruška i stvaranje novih. Danas se najčešće koriste niskomolekularni heparini ili direktni oralni antikoagulansi (DOAK), koji su često prvi izbor.

Kod teških oblika s nestabilnim krvnim pritiskom primjenjuju se trombolitici koji rastvaraju ugrušak, a u pojedinim slučajevima potrebne su kateterske intervencije ili hirurško uklanjanje tromba.

Izbor terapije zavisi od težine bolesti, opšteg stanja pacijenta, rizika od krvarenja i drugih bolesti, pa se liječenje uvijek prilagođava individualno.

Šta ako se plućna tromboembolija ne prepozna na vrijeme?

Neliječena plućna embolija može imati ozbiljne posljedice.

U akutnoj fazi može izazvati tešku respiratornu insuficijenciju, popuštanje desnog srca, šok i smrt. Kod manjeg broja pacijenata razvija se hronična tromboembolijska plućna hipertenzija, rijetka ali ozbiljna komplikacija koja dovodi do trajnog povišenja pritiska u plućnim arterijama i progresivnog zatajenja srca. Zato je rana dijagnoza od presudnog značaja.

Da li je nakon preležane plućne embolije moguć potpuni oporavak?

U većini slučajeva – da. Ako se bolest na vrijeme prepozna i adekvatno liječi, većina pacijenata može se vratiti svakodnevnim aktivnostima i uživati u dobrom kvalitetu života. Važno je pridržavati se terapije prema preporuci ljekara, otkloniti faktore rizika kad god je to moguće i redovno dolaziti na kontrole. Kod manjeg broja pacijenata ostaju tegobe poput zamora ili otežanog disanja, što zahtijeva dalju obradu kako bi se isključile kasne komplikacije.

Poruka za čitaoce:

“Plućna tromboembolija je hitno medicinsko stanje u kojem vrijeme igra presudnu ulogu. Što se ranije prepozna i liječenje započne, veće su šanse za potpuni oporavak i izbjegavanje ozbiljnih komplikacija. Zapamtite da iznenadni nedostatak zraka, ubrzan rad srca, bol u grudima ili gubitak svijesti zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu. Pravovremeni odlazak ljekaru može spasiti život”, zaključuje doc. dr Rade Milić.