Celijakija je hronična autoimuna bolest tankog crijeva koja se kod genetski predisponiranih osoba razvija nakon konzumiranja glutena, proteina iz pšenice, ječma i raži. Imunološki sistem pokreće upalu koja oštećuje crijevne resice, ključne za apsorpciju hranjivih tvari.

Kada oboljela osoba pojede gluten, nastaje upalni proces koji skraćuje i uništava resice, smanjujući površinu za apsorpciju. Nepotpuno razgrađeni ugljikohidrati i masti dospijevaju u debelo crijevo, gdje ih bakterije fermentiraju, stvarajući plinove poput vodika, metana i ugljik-dioksida. Nakupljanje tih plinova izaziva osjećaj nadutosti, pritiska i rastezanja trbuha.

Kronična upala dodatno remeti pokretljivost crijeva, što pogoduje nadutosti. Kod nekih bolesnika razvija se i sekundarna intolerancija na laktozu jer su enzimi za razgradnju mliječnog šećera smješteni na oštećenim resicama. Konzumacija mliječnih proizvoda tada pojačava nadutost, grčeve i proljev, a povećan je i rizik od prekomjernog bakterijskog rasta u tankom crijevu.

Simptomi celijakije su raznoliki. Probavne tegobe uključuju hroničnu nadutost, proljev, masne stolice, bolove u trbuhu, mučninu, rani osjećaj sitosti i pojačano stvaranje plinova. Kod nekih dominira zatvor, dok su izvanprobavni simptomi izraženiji: hronični umor, gubitak težine, anemija zbog manjka željeza, nedostaci vitamina B12, D i kalcija, čirevi u ustima, lomljivi nokti, opadanje kose, suha koža ili dermatitis herpetiformis. Kod djece se javlja usporen rast, a kod odraslih poremećaji plodnosti i ponavljani pobačaji.

Ako se celijakija ne liječi bezglutenskom prehranom, dugotrajna upala može dovesti do osteopenije, osteoporoze, hronične anemije, pothranjenosti i povećanog rizika od prijeloma. Također se povećava rizik od drugih autoimunih bolesti poput dijabetesa tipa 1, bolesti štitnjače i autoimunog hepatitisa, a u rijetkim slučajevima i od limfoma tankog crijeva.

Pregled ljekara preporučuje se osobama s dugotrajnom ili učestalom nadutošću, posebno ako je praćena proljevom, bolovima u trbuhu, neobjašnjivim gubitkom težine ili umorom. Također ako se nadutost javlja nakon glutena ili postoji porodična anamneza celijakije. Obradu treba učiniti i kod neobjašnjive anemije, osteoporoze u mladosti ili ponavljajućih afti.

Hitna pomoć potrebna je ako uz nadutost nastupi jaka bol u trbuhu, uporno povraćanje, krv u stolici, visoka temperatura ili znaci dehidracije. Pravovremena dijagnoza i dosljedna bezglutenska prehrana omogućuju zacjeljivanje sluznice, ublažavanje simptoma i smanjenje rizika od komplikacija.