Ova dva ljetna voća svakako mogu biti dio uravnoteženog jelovnika, čak i kada je cilj održati stabilan nivo šećera u krvi.

Osim što su izuzetno osvježavajuća, bogata su vodom, vitaminima i antioksidansima, a zbog niskog udjela ugljikohidrata u uobičajenoj porciji imaju mali glikemijski uticaj.

Ipak, postoji li suštinska razlika između lubenice i dinje kada je riječ o glukozi?

Kako lubenica djeluje na šećer u krvi?

Lubenica posjeduje prirodne šećere i ugljikohidrate koji se brzo razgrađuju, što može izazvati porast razine glukoze u krvi.

Ipak, jedna šoljica narezane lubenice sastoji se od otprilike 91 posto vode i sadrži svega 11 grama ugljikohidrata, pa iako ima visok glikemijski indeks, njeno glikemijsko opterećenje ostaje nisko zbog male količine ugljikohidrata u porciji.

Drugim riječima, lubenica utječe na šećer brzo gledajući samo GI, ali u realnoj porciji ukupan efekt je prilično mali.

Osim toga, ovo voće obiluje likopenom, antioksidansom koji mu daje crvenu boju, a neka istraživanja pokazuju da veći unos likopena može biti povezan s boljom regulacijom šećera natašte i nižim hemoglobinom A1c kod dijabetičara.

Iako se tačni mehanizmi još istražuju, pretpostavlja se da likopen smanjuje upale i poboljšava osjetljivost na inzulin.

Dinja i njen uticaj na glukozu

Dinja također sadrži prirodne šećere, ali njen sastav doprinosi stabilnijem porastu šećera u krvi – jedna šoljica narezane dinje ima oko 93 posto vode, približno 12 grama ugljikohidrata i 1,5 grama vlakana.

Upravo ta vlakna usporavaju probavu i omogućavaju postepeno otpuštanje glukoze u krvotok, tako da dinja, iako ima srednji GI, ima nisko glikemijsko opterećenje.

Osim toga, dinja je bogat izvor vitamina C – jedna šoljica osigurava više od polovine preporučenog dnevnog unosa, a istraživanja povezuju dovoljan unos ovog vitamina s boljim hemoglobinom A1c i povoljnijim metabolizmom glukoze.

Da li je bolja lubenica ili dinja?

Ako uporedimo samo nutritivni sastav, dinja ima blagu prednost jer sadrži gotovo dvostruko više vlakana od lubenice, ali stručnjaci naglašavaju da ta razlika nije dovoljno velika da bi se jedno voće proglasilo boljim izborom za sve.

Dijetetičarka Brittany Poulson objašnjava da lubenica zaista ima nešto viši glikemijski indeks, ali da ta razlika za većinu ljudi nije značajna – mnogo važniji su veličina porcije, ukupna ishrana i namirnice koje se jedu uz voće.

Veći problem od samog izbora između lubenice i dinje često je potpuno izbjegavanje voća zbog straha od šećera, iako istraživanja pokazuju da konzumacija cijelog voća može biti dio ishrane koja doprinosi boljoj kontroli šećera i smanjuje rizik od dijabetesa tipa 2.

“Nema razloga da se voće poput lubenice ili dinje izbacuje iz ishrane – važno je obratiti pažnju na količinu, raznolikost i kombinacije s drugim namirnicama”, ističe Poulson.

Kako jesti lubenicu i dinju bez naglih skokova šećera

Ključno je voće uklopiti u uravnotežen obrok – kombinacija s proteinima, zdravim mastima ili dodatnim vlaknima može usporiti probavu i stabilizirati porast šećera u krvi.

Umjesto da se jedu same u velikim količinama, lubenicu i dinju možete kombinovati s grčkim jogurtom, svježim sirom, jajima ili orašastim plodovima poput badema i pistaća, te ih dodati doručku, ovsanoj kaši ili poslužiti kao osvježavajući prilog uz obrok bogat proteinima.

Preporučena porcija je otprilike jedna šoljica narezanog voća, što sadrži manje od 15 grama ugljikohidrata.

Zaključak stručnjaka

I lubenica i dinja mogu biti dio zdrave prehrane, čak i kada je cilj održavanje stabilnog nivoa šećera u krvi – dinja zbog nešto većeg udjela vlakana ima malu prednost, ali mnogo važniji faktori su veličina porcije, ukupni kvalitet ishrane i individualna reakcija organizma.

Kako svako tijelo različito reaguje na ugljikohidrate, važno je pratiti vlastite reakcije i ne izbjegavati voće samo zbog prirodnih šećera – umjerenost i pravilno kombinovanje namirnica ključni su za uživanje u omiljenom ljetnom voću bez straha.