Određeni lijekovi, bilo da se izdaju na recept ili se kupuju bez njega, mogu povećati osjetljivost na sunce i otežati tijelu održavanje normalne temperature.

U periodima kada temperature ne popuštaju, milioni ljudi suočavaju se s većim izgledima za dehidrataciju, toplotni udar i preosjetljivost na sunčeve zrake. Iako mnogi vruće dane doživljavaju kao priliku za odmor i osvježenje, visoke temperature nose i zdravstvene prijetnje.

Stručnjaci iz oblasti zdravstva neprestano upozoravaju pacijente koji koriste terapiju da je ne prekidaju samoinicijativno, bez obzira na vremenske prilike.

„Neki često korišteni lijekovi mogu utjecati na sposobnost tijela da ostane hidrirano, reguliše temperaturu ili se zaštiti od izlaganja suncu“, istakla je dr Alison Cave, glavna direktorica za sigurnost u MHRA.

Ona naglašava da osobe koje uzimaju pojedine grupe lijekova moraju biti posebno obazrive tokom nadolazećih vrućina. Načini na koje lijekovi povećavaju rizik su različiti: neki pospješuju izlučivanje tekućine, drugi djeluju na dio mozga koji upravlja termoregulacijom, a treći smanjuju osjećaj žeđi ili sposobnost znojenja, što je ključno za hlađenje organizma.

Među najopasnijim su diuretici, poznati i kao „tablete za mokrenje“, koji se često prepisuju kako bi bubrezi izbacili višak soli i vode.

Iako snižavaju krvni pritisak i pomažu osobama sa srčanim tegobama, povećani gubitak tekućine čini dehidrataciju mnogo vjerovatnijom, što je posebno opasno tokom toplotnog vala. Sličan oprez potreban je i kod drugih lijekova za krvni pritisak, poput beta-blokatora, koji mogu usporiti rad srca i otežati prilagođavanje krvotoka visokim temperaturama.

Lijekovi za mentalna stanja poput depresije, anksioznosti i psihoze, kao što su antidepresivi i antipsihotici, također mogu otežati regulaciju tjelesne temperature. Oni djeluju na hipotalamus, centar u mozgu zadužen za termoregulaciju, što može dovesti do pojačanog znojenja i ubrzane dehidratacije.

U ekstremnim slučajevima to može izazvati toplotni udar. Često propisivani antidepresivi uključuju SSRI lijekove poput sertralina, citaloprama i fluoksetina, dok se među rizične antipsihotike ubrajaju olanzapin, klozapin, kvetiapin i risperidon.

Osim rizika od dehidratacije i pregrijavanja, mnogi lijekovi mogu izazvati fotosenzitivnost, stanje u kojem koža postaje izrazito osjetljiva na sunce, povećavajući mogućnost opekotina. U tu grupu spadaju određeni često prepisivani antibiotici, poput doksiciklina i tetraciklina, koji se koriste za liječenje bakterijskih infekcija.

Na listi su i lijekovi za akne, poput izotretinoina i lokalnih retinoida, te antigljivični lijekovi poput vorikonazola. Oprez je potreban i kod antireumatika koji mijenjaju tok bolesti (DMARD), kao što su metotreksat i azatioprin, koji se koriste za reumatoidni artritis i lupus. Čak i lijekovi koji se mogu nabaviti bez recepta, poput inhibitora protonske pumpe (PPI) za refluks kiseline i žgaravicu, te lijekovi protiv bolova poput ibuprofena i naproksena, mogu povećati rizik od osjetljivosti na sunce.

Važno je na vrijeme prepoznati znakove koje tijelo šalje. Prema preporukama zdravstvenih službi, simptomi toplotne iscrpljenosti i toplotnog udara uključuju umor, vrtoglavicu, glavobolju, mučninu ili povraćanje, prekomjerno znojenje uz blijedu i ljepljivu kožu, grčeve u rukama, nogama i stomaku, te jaku žeđ i razdražljivost.

Ako se tijelo ne ohladi u roku od 30 minuta, to može ukazivati na toplotni udar, ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu pomoć. Simptomi toplotnog udara uključuju vrlo visoku temperaturu, vruću kožu bez znojenja, ubrzano disanje i rad srca, zbunjenost i nemir, a u najtežim slučajevima napade i gubitak svijesti.

Za one koji su zabrinuti zbog mogućih komplikacija, dr Cave preporučuje jednostavne, ali učinkovite mjere. Najvažnije je ostati hidriran redovnim unosom tekućine, izbjegavati sunce u najtoplijem dijelu dana, obično između 10 i 17 sati, te koristiti zaštitnu odjeću, pokrivala za glavu i kremu s visokim zaštitnim faktorom.

Stručnjaci posebno naglašavaju da pacijenti ne bi trebali samoinicijativno prekidati ili mijenjati terapiju, već se o eventualnim prilagodbama posavjetovati s ljekarom ili farmaceutom. „Jednostavne mjere opreza mogu napraviti značajnu razliku“, zaključila je dr Cave.