Žgaravica je čest problem koji se manifestira kao peckanje koje se širi iz želuca prema prsima i grlu, a može izazvati i osjećaj vraćanja hrane. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, oko 20 posto populacije redovno osjeća ove simptome.

Kada mišić između želuca i jednjaka oslabi, dolazi do vraćanja želudačne kiseline u jednjak – to stanje nazivamo refluks kiseline, objašnjava dr. Byron Cryer, predsjednik Američke gastroenterološke asocijacije, a ono može uzrokovati bol, peckanje i regurgitaciju.

Određena hrana i pića, poput crnog vina, paradajz sosa, čokolade ili bombona i žvakaćih guma s okusom mente, mogu potaknuti žgaravicu, kao i obilni obroci, dodaje dr. Cryer. Trudnoća ili prekomjerna tjelesna težina (koji vrše dodatni pritisak na želudac), kao i uzimanje GLP-1 lijekova (koji usporavaju pražnjenje želuca), također povećavaju rizik.

Lijekovi bez recepta – antacidi, H2 blokatori, inhibitori protonske pumpe te alginati – mogu biti učinkoviti u liječenju žgaravice, ističe dr. Cryer, ali svaki od njih djeluje na drugačiji način. Donosimo pregled kako odabrati pravi za vas.

Kako djeluju

Antacidi poput Tumsa i Rolaidsa djeluju tako da “trenutno neutraliziraju” želudačnu kiselinu, čime ublažavaju peckanje i bol, objašnjava dr. Sumona Bhattacharya, gastroenterologinja i docentica medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta George Washington.

Ovi lijekovi najbolji su izbor kada je potrebno “brzo olakšanje” za blage i rijetke simptome, poput laganog peckanja u grudima ili grlu nakon čaše vina, kaže dr. Cryer. Budući da neutraliziraju kiselinu, najučinkovitiji su ako se uzmu nakon pojave simptoma, ali ne smanjuju proizvodnju kiseline u želucu.

Za to su potrebni blokatori histaminskih H2 receptora, poznatiji kao H2 blokatori, ili inhibitori protonske pumpe (IPP).

Kada jedemo, želudac proizvodi imunološku supstancu histamin, koja stimulira stanice sluznice želuca da luče kiselinu, objašnjava dr. Craig C Reed, gastroenterolog iz UNC Health u Sjevernoj Karolini. H2 blokatori se vežu na histaminske receptore i time ometaju proizvodnju kiseline u stanicama.

H2 blokatori su najučinkovitiji kod jačeg peckanja i boli koje se javljaju jednom do dva puta sedmično. Mogu se uzimati svakodnevno radi prevencije ili po potrebi nakon pojave simptoma, a djelovanje može potrajati do sat vremena.

Inhibitori protonske pumpe blokiraju enzim u stanicama želuca koji luči kiselinu. Osobe s kroničnom žgaravicom imaju najviše koristi od IPP-a, jer ih mogu uzimati svakodnevno radi prevencije, a najbolje ih je uzimati na prazan želudac.

Druga vrsta lijekova protiv žgaravice sadrži alginate – spojeve dobivene iz morskih algi – koji stvaraju fizičku barijeru poput gela između želuca i jednjaka, sprječavajući prolaz želučane kiseline. Neki alginatni preparati također sadrže antacid.

Alginati se preporučuju osobama koje imaju regurgitaciju, odnosno osjećaj vraćanja sadržaja želuca u grlo. Mogu se koristiti zajedno s ostale tri vrste lijekova.

Kada posjetiti ljekara

Većina ljudi dobro podnosi lijekove protiv žgaravice koji se izdaju bez recepta, ističe dr. Cryer. Ipak, dugotrajna upotreba IPP-a može povećati rizik od nekih stanja kao što su nedostatak vitamina B12, osteoporoza ili teška crijevna infekcija uzrokovana bakterijom C. diff.

Ako je potrebno uzimati neki od ovih lijekova duže od deset uzastopnih dana, treba se obratiti gastroenterologu, savjetuje dr. Cryer. Također, dr. Bhattacharya dodaje da ljekaru treba otići ako se žgaravica javlja više od nekoliko dana u sedmici.

Posebno je važno potražiti ljekarsku pomoć ako žgaravicu prati otežano gutanje ili nenamjerni gubitak težine. To može ukazivati na ozbiljnija stanja poput gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), kroničnog i težeg oblika refluksa kiseline, ili ezofagitisa – upale sluznice jednjaka, što može zahtijevati drugačije liječenje.

Za jaku žgaravicu ljekari mogu propisati jače doze IPP-a ili H2 blokatora, kaže dr. Cryer.

Ako ni lijekovi bez recepta ni oni na recept ne djeluju, postoji mogućnost i hirurškog zahvata, objašnjava dr. Reed. Jedna od opcija je fundoplikacija, koja podrazumijeva omotavanje gornjeg dijela želuca oko donjeg dijela jednjaka kako bi se ojačala barijera između njih.

Da biste spriječili žgaravicu prije nego što počne, izbjegavajte hranu i pića za koje znate da je mogu izazvati, savjetuje dr. Reed. Korisno je i podizanje uzglavlja kreveta tokom spavanja te izbjegavanje ležanja odmah nakon jela. Ako pušite ili pijete alkohol, smanjite oboje; ako imate višak kilograma, gubitak težine također može spriječiti žgaravicu, dodaje dr. Reed.

Vjerovatno neće djelovati biljni lijekovi poput čaja od kamilice, đumbira ili ekstrakta sladića – naučnici nemaju čvrste dokaze da oni pomažu kod žgaravice, naglašava dr. Cryer. Ovi prirodni preparati ne bi trebali zamijeniti dokazane terapije poput lijekova, zaključuje on.