Bijeli luk se generacijama koristi kao prirodni saveznik zdravlja, a rezultati savremenih istraživanja ukazuju na više njegovih potencijalnih koristi za organizam.

Njegova najpoznatija aktivna komponenta je alicin. Ovo jedinjenje oslobađa se nakon gnječenja ili sjeckanja čehna i smatra se odgovornim za značajan dio djelovanja bijelog luka.

Zahvaljujući antioksidativnim i antimikrobnim svojstvima, redovna upotreba može doprinijeti rjeđem pojavljivanju prehlada i kraćem trajanju virusnih infekcija.

Bijeli luk se povezuje i s boljim zdravljem srca i krvnih sudova, jer može pomoći pri snižavanju krvnog pritiska i nivoa LDL holesterola.

Njegov uticaj može biti koristan i za probavni sistem i crijevnu mikrofloru. Ipak, kod osjetljivih osoba ponekad izaziva nadutost, žgaravicu i druge želučane tegobe.

Pojedine studije ukazuju na to da bijeli luk može poboljšati osjetljivost organizma na insulin i pomoći u održavanju stabilnijeg nivoa šećera u krvi.

Prevelike količine mogu prouzrokovati neugodan zadah, miris kože, žgaravicu ili iritaciju želuca, pa umjerenost ostaje važna.

Osobe koje se pripremaju za operativni zahvat ili koriste lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi trebale bi se prije svakodnevnog uzimanja bijelog luka u obliku suplementa posavjetovati s ljekarom.