Ubrzani razvoj umjetne inteligencije doveo je do istorijskih nivoa koncentracije na berzama širom svijeta, a ne samo u Sjedinjenim Državama gdje tehnološki giganti poput Nvidia i Alphabet dominiraju tržištem. Indeksi sa sve većim udjelom najvećih kompanija postaju pravilo, a ne izuzetak na globalnim tržištima kapitala.

Analitičari Morgan Stanleyja ističu da prvih deset američkih dionica trenutno čini 33 posto ukupne vrijednosti tržišta, odnosno 37,5 posto MSCI USA indeksa. Rast takozvane “veličanstvene sedmorke” tehnoloških divova dodatno je pojačao ovu koncentraciju.

U nekim drugim tehnološki orijentiranim ekonomijama situacija je još izraženija. Južnokorejski Samsung i tajvanski TSMC samostalno čine oko 20, odnosno 40 posto svojih referentnih indeksa, a zajedno predstavljaju petinu čitavog MSCI Emerging Markets indeksa koji obuhvata 24 zemlje.

Da li investitori trebaju biti zabrinuti? Odgovor zavisi od perspektive.

S jedne strane, koncentracija može podići sve dionice u periodima rasta. Morgan Stanley napominje da su prosječni godišnji prinosi američkih akcija u vrijeme povećanja koncentracije od 1950. godine bili znatno viši nego u periodima njenog opadanja.

Međutim, ključna je druga strana – pad. Trenutna koncentracija u velikoj mjeri vezana je za jednu temu: umjetnu inteligenciju. To znači da su S&P 500 i Nasdaq, kao i sve veći broj azijskih indeksa, postali direktna opklada na uspjeh ove nove tehnologije.

Ako zarade i prognoze samo nekoliko tehnoloških divova izostanu u odnosu na očekivanja, pad bi mogao biti jednako neselektivan kao i prethodni rast, potencijalno pretvarajući se u haotično povlačenje, što iskusni investitori dobro znaju. S obzirom na izuzetno visoka očekivanja od vještačke inteligencije, korekcija ne zahtijeva neuspjeh ove tehnologije – dovoljno je da ona bude manje revolucionarna nego što se predviđa.

Klopka pasivne koncentracije. Investitori u fond koji prati S&P 500 možda misle da su diverzificirani, ali to je uglavnom iluzija. Kako napominju analitičari RBC Wealth Managementa, više od 40 dolara od svakih 100 uloženih dolara odlazi u samo deset kompanija. Ova “pasivna zamka koncentracije” stvara povratnu spregu u kojoj prilivi u fond podižu vrijednosti najvećih akcija i povećavaju njihove pondere, bez obzira na fundamentalne osnove.

Možda je tačka preokreta blizu. RBC analitičari ističu da S&P 500 ponderiran tržišnom kapitalizacijom nadmašuje svoj ekvivalent s jednakim ponderima za više od 30 posto, što je historijski velika razlika. “Ova evolucija zahtijeva rekalibraciju pretpostavki”, napisali su ranije ove godine, dodajući da indeks ostaje otporan ali njegova izrazita koncentracija zaslužuje pažnju.

Ekstremna koncentracija ne mora nužno značiti da su dionice na vrhu precijenjene, ako su fundamentalne osnove tih kompanija istovremeno u procvatu. Prema Goldman Sachsu, najveće tehnološke dionice činile su 53 posto prinosa S&P 500 prošle godine, a LSEG procjenjuje da će dvije trećine predviđenog rasta zarade u prvom kvartalu ove godine doći iz tehnološkog i komunikacionog sektora.

Osim toga, nije svaka koncentracija ista. Usko vodstvo je prirodno veće u indeksima koji se sastoje od relativno malog broja kompanija, poput Tajvana i Australije. Investitori dominantne dionice na ovim malim tržištima mogu smatrati relativno niskorizičnim ako su globalni giganti koji posluju u svim regionima, kao što su TSMC i Samsung.

Također, ne postoji jasna veza između koncentracije i volatilnosti. Kada je koncentracija američkih indeksa historijski visoka, volatilnost indeksa koji uključuje najveće kompanije niža je nego bez njih, dok je za razvijena tržišta van SAD-a situacija obrnuta.

Koncentracija na berzama raste globalno i postoje razlozi za vjerovanje da će se taj trend nastaviti – ali to nužno ne znači povećanje rizika. U svijetu veće fragmentacije, tehnološke utrke i jačeg učešća države u privredi, sve više zemalja može imati “nacionalne šampione”, kompanije koje vlade direktno ili indirektno podržavaju.

Primjer je američki proizvođač čipova Intel, otkako je američka vlada prošlog augusta preuzela desetpostotni udio. Njegove dionice su se više nego utrostručile u posljednjih šest sedmica, podižući tržišnu kapitalizaciju sa 185 milijardi na preko 600 milijardi dolara. Čak i ako vlade ne preuzimaju direktno vlasništvo, možda će biti manje sklone udarati na tržišne gigante ako su zabrinute da li njihove tehnološke kompanije mogu konkurisati rivalima iz drugih zemalja.

Naravno, što su tržišta više koncentrisana, veći je rizik haotičnog preokreta. Međutim, pravilno procjenjivanje tog rizika postaje sve izazovnije kako globalna ekonomija ulazi u novu fazu u kojoj pravila iz prošlog vijeka više ne važe.