Popis stanovništva iz 1961. godine, peti po redu u tadašnjoj FNR Jugoslaviji, otkrio je duboke obrazovne razlike koje su dijelile zemlju. Dok su sjeverozapadni dijelovi, poput Slovenije i velikih dijelova Hrvatske, uživali u gotovo potpunoj pismenosti, južni i središnji regioni su se borili sa zastrašujućom stopom nepismenosti.

Sjeverozapadni bastioni obrazovanja

Analiza podataka pokazuje da su najbolje rezultate postizale oblasti sa stabilnijom školskom mrežom, povoljnijom socijalnom strukturom i snažnijim nasljeđem ranije modernizacije. Slovenija je praktično eliminirala nepismenost, dok su sjeverna Hrvatska, Istra i gradski pojasi bili znatno ispred ostatka zemlje. Vojvodina se također isticala kao region sa znatno boljim pokazateljima u odnosu na većinu jugoslavenskih republika.

Zabrinjavajuća slika juga i centra

Nasuprot tome, najteži teret nepismenosti nosili su Kosovo, veliki dijelovi Bosne i Hercegovine, Sandžak, sjeverna i istočna Crna Gora te dijelovi Makedonije. Ovi krajevi, često planinski, ruralni i infrastrukturno izolirani, nisu uspijevali držati korak sa obrazovnim standardima. Problem je bio posebno izražen među ženskim stanovništvom u tradicionalnijim sredinama.

Istraživanje objavljeno u časopisu “historija 20. veka” ukazuje da su ove razlike bile rezultat višedecenijskog, a ponegdje i višestoljetnog zaostatka. Područja koja su ranije ušla u administrativno uređenije i urbanije sisteme imala su prednost u borbi protiv nepismenosti. Iako je poslijeratna Jugoslavija pokrenula opsežne kampanje opismenjavanja, do šezdesetih godina nije uspjela prevazići duboke istorijske i razvojne jazove.

Karta iz 1961. godine na jasan način ilustruje kako obrazovanje nije bilo ravnomjerno raspoređeno. Ona služi kao snažan podsjetnik na važnost pristupa obrazovanju i posljedice društveno-ekonomskih nejednakosti koje su oblikovale životne šanse miliona ljudi.