Kardinal Vinko Puljić, gost Plenuma, govorio je o sveobuhvatnoj krizi demokratije koja nije samo bosanskohercegovačka pojava. Prema njegovim riječima, demokratski sistem u cijelom svijetu izgubio je na vrijednosti jer se sve više nameću interesi umjesto ljudskog dostojanstva.

On jasno razdvaja uloge religije i politike. Religija treba biti na čelu morala i ljudskih prava, dok politiku vodi interes. Ta dva svijeta se ponekad ukrštaju, a ponekad sukobljavaju, naglašava Puljić.

Govoreći o državi, kardinal pravi razliku između istorijske Bosne i Hercegovine i njenog dejtonskog uređenja. Dejtonska država je, ističe, izuzetno kompleksna i ne funkcioniše, a to se znalo i odmah nakon potpisivanja sporazuma. Slikovito je to opisao kao “luđačku košulju” koju su nam obukli, a onda otišli. Iako je Dejton zaustavio rat, naglašava da nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki pojedinac uživa svoja prava i dostojanstvo.

Puljić kritiku upućuje i međunarodnoj zajednici, konstatujući da je “puno kuhara – preslan ručak” u Bosni, gdje različiti stranci kroje sudbinu ne vodeći računa o stvarnom stanju. Rješenje vidi u unutrašnjem uređenju koje garantuje da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen.

Osvrćući se na učešće na skupu u Zagrebu i kritike koje su uslijedile, kardinal kaže da je znao ko ga zove, ali nije bio upoznat sa svim političkim kontekstom organizatora. Naglašava da nije političar i da je došao govoriti o dostojanstvu čovjeka, ljudskim pravima i ravnopravnosti naroda. Za medijsku hajku koja je nastala kaže da je usmjerena na njega, a ne na druge učesnike.

Kardinal posebno ističe odnose između Bošnjaka i Hrvata kao najtužniji aspekt bh. politike. Smatra da je ključna jednakopravnost, te da je problematično kada jedan narodu bira predstavnike drugom narodu. Upoređuje tri konstitutivna naroda sa tronošcem – ako jedna noga nije stabilna, sve pada.

Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima direktan politički stav, ali ga vidi kao alternativu koja se nameće ako postojeći sistem ne može osigurati da svaki narod bira svog predstavnika. I dalje je protiv ozakonjenja etničkog čišćenja, ali kaže da ljudi traže ono što je moguće ako ovo ne funkcioniše.

Geopolitički kontekst, prema njegovim riječima, nije vjerski rat već rat interesa. Pozivajući se na papu, insistira na univerzalnim vrijednostima – miru, poštivanju drugih i dogovoru.

Puljić naglašava da narod u Bosni zna živjeti – ljudi se posjećuju, čestitaju, normalno komuniciraju. Problem je isključivo u politici i interesima. Potrebno je da svako počisti svoje dvorište, da ne baca smeće u tuđe, te da dođe do priznanja, praštanja i povjerenja.

Kardinal je posebno oštar kada govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj, ocijenivši ga kao nikakav. Navodi primjer oduzete imovine koja se ne vraća, te crkvenog zemljišta u Modriči koje je dato drugima, zbog čega Katolička crkva nema prihode. O tome je, kaže, razgovarao sa Miloradom Dodikom, ali bez uspjeha.

Puljić otkriva da je u razgovorima s političarima došao do “tajnih planova” svih triju strana u BiH, koji su poznati i međunarodnoj zajednici, ali o njima odbija govoriti. Kaže da mu se “smučilo sve” i da će reći samo ako bude moralo.

Na kraju, ponavlja svoju ključnu poruku koju ističe još od ratnih dana: “Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.” Potrebno je sačuvati čovjeka, njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.