Mnogi pušači nikada ne dobiju rak pluća, dok se ova bolest može javiti i kod ljudi koji nisu pušili. Slično tome, izlaganje suncu ne dovodi uvijek do raka kože. Nova studija objavljena u časopisu Nature rasvjetljava ovu dugogodišnju zagonetku – zašto osobe izložene sličnim faktorima rizika imaju potpuno različite zdravstvene ishode.

Prema riječima Sama Godfreya, rukovodioca informisanja o istraživanjima u Cancer Research UK, istraživanje otkriva da naslijeđeni geni mogu značajno utjecati na razvoj raka nakon oštećenja DNK. Istraživači su utvrdili da čak i male genetske razlike mogu promijeniti način na koji se tumori razvijaju nakon izlaganja istom oštećenju DNK.

Rezultati naglašavaju potrebu da se naslijeđena genetika i raznolikost populacije uključe u buduće strategije prevencije i ranog otkrivanja raka. Genetska osnova pojedinca određuje koje će se mutacije zadržati, kako će se tumor razvijati i potencijalno kako će reagirati na liječenje.

Duncan Odom, koji je vodio istraživanje na Institutu CRUK Cambridge, a sada radi u Njemačkom centru za istraživanje raka u Heidelbergu, izjavio je da su po prvi put uspjeli pokazati u kojoj mjeri genetska osnova utječe na procese nastanka mutacija i puteve razvoja tumora. U eksperimentu su korištene četiri genetski različite grupe miševa kako bi se oponašala genetska raznolikost ljudi. Životinje su izložene istoj dozi karcinogena jetre dietilnitrozamina, koji se nalazi u duhanskom dimu i nekim prerađenim namirnicama.

Iako su svi miševi primili jednaku dozu u kontroliranim uvjetima, rak se razvijao različitim evolutivnim putevima ovisno o njihovoj genetici. Analizirano je gotovo 600 tumora, a iako su mnogi aktivirali iste biološke procese koji podstiču rast raka, do tog ishoda došli su različitim mutacijama i genetskim promjenama. To sugeriše da naslijeđena DNK utječe ne samo na rizik od raka, već i na način na koji se tumor razvija.

Istraživači navode da bi rezultati mogli imati značajne implikacije za programe ranog otkrivanja i preciznu medicinu. Sarah Aitken, docentica na Medicinskom fakultetu Univerziteta Yale, ističe da buduće strategije prevencije i ranog otkrivanja moraju uzeti u obzir naslijeđenu genetiku i raznolikost populacije. Također, naslijeđena genetika može utjecati na reakciju pacijenata na terapije koje oštećuju DNK tumora, poput hemoterapije i radioterapije.

Godfrey zaključuje da su potrebna dodatna istraživanja, ali ovo otkriće moglo bi promijeniti razumijevanje nastanka raka i dovesti do efikasnijih i preciznijih načina borbe protiv bolesti.