Potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković uputio je oštru reakciju na izjave švedskog diplomate Carla Bildta, podsjećajući na njegove kontroverzne susrete s Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem u jeku srebreničkog genocida.

Duraković ističe da je 14. jula 1995. godine, dok je Vijeće sigurnosti UN-a izražavalo zabrinutost zbog nestanka hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka, Bildt sjeo za pregovarački sto s Mladićem i Miloševićem, a dan kasnije i na ručak s njima, pri čemu ga je, prema vlastitim memoarima, najviše zanimalo oslobađanje 30 nizozemskih talaca, a ne masovna ubistva koja su se dešavala u blizini.

Posebno mu je sporna Bildtova ocjena srebreničkog genocida kao “iznenađujućeg čak i po standardima balkanskih ratova”, što, smatra Duraković, normalizuje taj zločin i stavlja ga u kontekst koji umanjuje njegovu težinu.

Naglašava da je Bildt kao tadašnji međunarodni izaslanik imao politički uticaj i legitimitet, ali ih nije iskoristio da zaštiti nevine Bošnjake u Srebrenici, te da njegove tvrdnje o ograničenom mandatu nisu moralna odbrana.

Duraković kritikuje i Bildtov mandat visokog predstavnika u BiH od 1995. do 1997. godine, navodeći da je opstrukciju Dejtonskog sporazuma tretirao kao pregovaračku temu, a ne kao kršenje koje treba sankcionisati, te da je favorizovao jednak tretman svih strana bez obzira na odgovornost.

Podsjeća da je u tom periodu Radovan Karadžić i dalje slobodno šetao Bosnom, a strukture odgovorne za rat ostale su netaknute, dok su državne institucije bile samo mrtvo slovo na papiru.

Na kraju zaključuje da Bildt iz udobne distance poziva na ukidanje OHR-a upravo u trenutku napada na državne institucije, što nije reformski prijedlog, već politički servis onima koji žele razaranje BiH, a ne njeno jačanje. Bosna i Hercegovina, poručuje, ne treba lekcije od onih koji su je u najtežim trenucima ostavili bez zaštite.