Depresija je složeno stanje koje se ponekad uspješno skriva od očiju okoline. Osobe s visokofunkcionalnom depresijom često djeluju potpuno normalno, čak i izuzetno uspješno, dok se iznutra bore. Ljekari ističu da je ovu vrstu depresije posebno teško prepoznati jer se ne uklapa u uobičajenu sliku bolesti.

Prema istraživanju objavljenom 2025. u časopisu Cureus, visokofunkcionalna depresija često prolazi nezapaženo jer oboljeli ne vide sebe u klasičnom opisu depresije. Simptomi poput negativnih emocija, problema s koncentracijom i gubitka zadovoljstva mogu biti prisutni, ali spoljašnji život djeluje uredno.

Jedan od prvih znakova jeste izbjegavanje društvenih aktivnosti. Osobe s ovim stanjem i dalje idu na posao i komuniciraju, ali počinju da odbijaju pozive na druženja, izlaske ili hobije. To je povezano s anhedonijom – gubitkom interesovanja za stvari koje su ranije prijale.

Suprotno tome, neki ljudi postaju stalno zaposleni. Istraživanja pokazuju da to može biti oblik maskiranja – psihološki mehanizam kojim se unutrašnje teškoće prikrivaju kroz produktivnost. Dr. Mary Elizabeth Ramas objašnjava da maskiranje može izgledati kao preuzimanje novih obaveza ili stalna potreba za društvom, dok se iznutra osoba bori.

Perfekcionizam i potreba za kontrolom također su česti. Osobe postižu velike rezultate na poslu ili kroz volontiranje, ali spoljašnja potvrda stvara začarani krug. Dr. Ramas ističe da potreba za stalnim uspjehom može izgledati kao ambicija, dok se emocionalne teškoće zanemaruju.

Stalno provjeravanje društvenih mreža i traženje potvrde od drugih još je jedan znak. Dr. Ramas objašnjava da to može poslužiti za povećanje nivoa dopamina i odvraćanje od depresivnih misli. Moderna kultura često veliča produktivnost i stalnu dostupnost, što ovaj obrazac čini teže uočljivim.

Oslanjanje na poroke poput alkohola, emocionalnog prejedanja ili prekomjernog igranja video-igara također je upozoravajući znak. Dr. Carol Landau s Univerziteta Braun kaže da ljudi često posežu za vinom kako bi prikrili tužna osjećanja. Ovo samoliječenje može pogoršati simptome depresije i anksioznosti.

Neki ljudi brinu o drugima više nego o sebi, nadajući se da će neko jednog dana učiniti isto za njih. Dr. Ramas ističe da to može biti način da se skrene pažnja sa vlastitih negativnih emocija. Zajednička karakteristika ovih simptoma jeste jaz između spoljašnjeg izgleda i unutrašnjeg osjećaja.

Problemi sa snom često se zanemaruju, ali mogu biti važan znak. To uključuje teško uspavljivanje, predugo spavanje, često buđenje ili nemiran san. Dr. Landau naglašava da je dobar san ključan za mentalno zdravlje.

Umjesto tuge, mnogi ljudi osjećaju iscrpljenost, emocionalnu prazninu ili stalnu napetost. Anksioznost se može manifestovati kao nemir, zbunjenost ili unutrašnja nelagoda. Razdražljivost je također čest simptom.

Fizička stanja poput dijabetesa ili raka mogu povećati rizik od depresije, ali depresija također može oslabiti imunitet. Dr. Michelle Riba s Univerziteta Mičigen objašnjava da stres i opterećenje od bolesti mogu dovesti do depresije.

Genetika igra ulogu – ako u porodici postoji historija depresije, rizik se povećava do 40 posto. Dr. Riba kaže da poznavanje porodične istorije može biti korisno. Stresni događaji mogu pokrenuti biološku predispoziciju.

Osobe s visokofunkcionalnom depresijom često potraže pomoć tek kada dođu do emocionalne krize. Odlaganje pomoći povećava rizik od suicidalnih misli, samopovređivanja ili zloupotrebe supstanci. Dr. Ramas upozorava da vremenom može doći do potpunog iscrpljenja i nemogućnosti održavanja ravnoteže.