Studentkinja Anđelina (24) već duže vrijeme koristi ChatGPT kako bi se lakše nosila s depresijom, iako je prije toga već pohađala terapiju. Za nju je vještačka inteligencija dodatni alat za strukturiranje misli, dok se kod težih odluka savjeti četbota pokazuju manje korisnim. Najveći rizik vidi u zapostavljanju bliskih osoba, te ističe da stalna dostupnost AI asistenta može stvoriti opasnu privlačnost – lako se izgubiti u beskonačnom nizu poruka bez nekoga ko bi zaustavio tu spiralu. Smatra da nedostaje povratna informacija o tome kada je vrijeme za pauzu ili skretanje pažnje, što povećava opasnost od beskrajnog preispitivanja.

Njemačka Fondacija za pomoć u liječenju depresije i prevenciju samoubistava provela je veliko istraživanje među 2.500 mladih od 16 do 39 godina. Nešto više od petine ispitanika imalo je medicinski potvrđenu dijagnozu depresije. U anketi su učesnici opisivali kako i u kojoj mjeri razgovaraju o svojim psihičkim problemima s četbotovima zasnovanim na vještačkoj inteligenciji. Među onima s dijagnozom, čak 69 posto već je koristilo četbotove za razgovore o mentalnom zdravlju, dok ih je 35 posto direktno razgovaralo o depresiji. Ispitanici u težoj depresivnoj fazi češće su se obraćali AI-ju i to u dužim razgovorima, sličnim onima s drugom osobom.

Psihijatar Ulrich Hegerl, predsjednik Upravnog odbora Fondacije, iznenađen je pretežno pozitivnim iskustvima učesnika. Tako je 75 posto ispitanika sa dijagnozom depresije navelo da su iz razgovora izašli osnaženi, a 65 posto osjetilo je “bliskost i povezanost”. Hegerl ističe da je iznenađujuće što su ti razgovori bili dubinski – 79 posto ih je tako ocijenilo. Ipak, upozorava da neki korisnici misle kako im AI u potpunosti zamjenjuje ljekara i dijagnozu, što on smatra kritičnim kod ozbiljne bolesti poput depresije.

Međutim, zabilježena su i negativna iskustva: 53 posto ispitanika nakon kontakta s vještačkom inteligencijom češće je razmišljalo o samopovređivanju ili samoubistvu. Dvije trećine učesnika koji su već bili u psihoterapiji ocijenilo je da im je razmjena s AI-jem jednako dobra ili čak bolja od razgovora s ljudskim terapeutom. Ključna razlika je u tome što AI stvara manji pritisak, ali Hegerl naglašava da je to dvosmislen nalaz – kod depresije je problematično ako terapeuti stvaraju pritisak, dok kod drugih poremećaja to nije slučaj. AI se uvijek slaže s korisnikom i ne potiče promjene u ponašanju, za razliku od psihoterapije koja uči izbjegavati preopterećenje, ali stvara izvjestan pritisak.

Ulrich Hegerl poziva na sprovođenje velikih studija kako bi se koristi i rizici primjene AI-ja kod depresije bolje procijenili. Trenutno ne postoje pouzdani podaci, pa zaključuje da se vještačka inteligencija ne može koristiti za postavljanje dijagnoze niti se u liječenju smije oslanjati isključivo na nju – depresija je previše ozbiljna bolest. Postoje tretmani s dokazanom efikasnošću, poput antidepresiva i psihoterapije, na koje se treba osloniti, uz poznate rizike.