Francuska je zvanično omogućila odraslim osobama s neizlječivim bolestima da zatraže pomoć pri okončanju života. Zakon je potvrđen od strane najvišeg ustavnog tijela i objavljen u službenom glasilu, čime je Francuska postala dio grupe zemalja poput Nizozemske, Belgije, Švicarske i Kanade koje su već legalizovale ovu praksu.

Zakon, koji se službeno naziva zakonom o kraju života ili pomoći pri umiranju, a ne potpomognutom smrću ili eutanazijom, proizašao je iz dugogodišnjih diskusija. Pravo na ovu vrstu pomoći imaju punoljetni francuski državljani ili dugoročni rezidenti kojima je dijagnostikovana neizlječiva bolest koja izaziva nepodnošljive patnje.

Procedura počinje ljekarskom potvrdom da pacijent ispunjava uslove, nakon čega stručna komisija dodatno provjerava da li su svi kriteriji zadovoljeni. Nakon odobrenja, pacijent mora sačekati najmanje dva dana prije samog čina i potvrditi svoju odluku na dan izvršenja. Pristanak se može povući u bilo kojem trenutku.

Pacijent mora sam primijeniti smrtonosnu supstancu, osim ako to fizički nije u stanju, u kom slučaju mu može pomoći zdravstveni radnik. Do sada je Francuska dozvoljavala samo pasivnu eutanaziju, poput isključivanja aparata za održavanje života, i duboku sedaciju. Oni koji su željeli aktivno okončati život morali su odlaziti u inostranstvo.

Predsjednik Emmanuel Macron, koji je obećao ovaj zakon tokom kampanje za reizbor 2022. godine, pozdravio je odluku, ističući da ona zaključuje uzornu demokratsku raspravu. Autor teksta, zastupnik centra, nazvao je zakon velikim korakom naprijed.

Iz Macronovog ureda poručili su da zakon pruža ključno jamstvo građanima i da se može provesti uz sigurnost da počiva na potpuno utvrđenim demokratskim, etičkim i ustavnim temeljima. S druge strane, Zaklada Jerome Lejeune, koja se brine o osobama s genetskim intelektualnim teškoćama, izrazila je ogorčenje, dok su drugi aktivisti ocijenili da zakon predstavlja apsolutnu opasnost za najranjivije.

Eutanazija je u Francuskoj, zemlji s jakom katoličkom tradicijom, kontroverzna tema, a zakonu su se protivili i neki zdravstveni radnici. Svi zastupnici u parlamentu glasali su po savjesti.

Prije objave u službenom listu, bilo je nekoliko pravnih prigovora. Kritičari su smatrali da je minimalni rok od dva dana za razmišljanje prekratak i tražili su da cijele zdravstvene ustanove imaju pravo na prigovor savjesti. Francusko ustavno vijeće prošlog je petka potvrdilo zakon u cijelosti, ali je zatražilo pojašnjenje određenih odredbi.

Među njima je i klauzula o savjesti, koja zdravstvenim radnicima omogućava da odbiju sudjelovanje u postupku. Vijeće je odlučilo da se to pravo, osim na ljekare i medicinske sestre, odnosi i na ljekarnike. Također je odredilo da ljekari pri procjeni zahtjeva moraju uzeti u obzir i zakonske skrbnike pacijenata.

Klauzula o prigovoru savjesti primjenjivat će se i na privatne, često vjerske, zdravstvene ustanove u kojima je potpomognuta smrt očito u suprotnosti s njihovom misijom, ali samo pod uvjetom da nisu jedine ustanove koje mogu zadovoljiti lokalne potrebe.