Iskrena priznanja
Keane otkrio ko su bili njegovi najveći rivali u veznom redu
Keane otkrio ko su bili njegovi najveći rivali u veznom redu
Roy Keane, proslavljeni vezni igrač Manchester Uniteda i jedan od najčvršćih fudbalera u istoriji Premier lige, nikada nije bježao od iskrenih komentara o svojim kolegama i protivnicima. Ipak, njegov izbor najtežih suparnika u veznom redu iznenadio je mnoge ljubitelje fudbala.
Umjesto da spomene svjetski poznate zvijezde ili svog velikog rivala Patricka Vieiru, Keane je izdvojio trojicu igrača koji su mu svake sedmice stvarali velike probleme na terenu: Davida Battyja, Roba Leeja i pokojnog Garyja Speeda.
U svom prepoznatljivom stilu, Keane je objasnio zašto je baš ovaj trio zaslužio njegovo poštovanje, naglašavajući njihovu beskompromisnu i oštru igru na sredini terena.
“David Batty i ti momci… Rob Lee bi vam uvijek priredio paklenu utakmicu. Gary Speed, neka počiva u miru… To su bili fantastični igrači. Iskreno, protiv njih vam je uvijek bilo teško. U redu, možda nisu imali to zvučno ime poput Vieire i ostalih, ali ste svake sedmice išli na noge izuzetno kvalitetnim igračima”, prisjetio se Keane.
Bivši kapiten Crvenih đavola opisao je i koliko su te borbe na terenu bile fizički brutalne, ističući da su Batty i Speed bili posebno opasni i prljavi u duelima.
“Gary je bio prilično opasan i prljav na terenu. Batty je također bio prljav. Ljudi se uvijek sjećaju kako sam ja udarao i faulirao druge, ali većina ovih momaka je zapravo udarala mene! Ja sam samo uzvraćao udarce tokom svih tih godina, to je sve”, dodao je sjajni Irac.
Batty je u engleskom fudbalu ostao upamćen kao jedan od najbeskompromisnijih boraca, naročito u dresu svog matičnog Leeds Uniteda, Lee je važio za neumornog box-to-box veznjaka, a Speed za igrača vrhunske radne etike i tehničke potkovanosti.
Zanimljivo je da su sva trojica fudbalera u jednom trenutku činila okosnicu legendarnog tima Newcastle Uniteda pod vodstvom Kevina Keegana sredinom 1990-ih. Takozvani “Entertainersi” su u sezoni 1995/96 u jednom momentu imali čak 12 bodova prednosti nad pratnjom, ali su na kraju u dramatičnoj završnici izgubili titulu upravo od Keaneovog Manchester Uniteda za samo četiri boda.
Keaneova izjava najbolji je dokaz koliko je engleski fudbal 90-ih bio fizički zahtjevan i koliko su domaći igrači uživali poštovanje čak i kod najžešćih rivala.


