Od danas se u cijeloj Evropskoj uniji primjenjuju stroža pravila o ambalaži, a ključna novina odnosi se na zabranu takozvanih PFAS spojeva u materijalima koji dolaze u kontakt s hranom. Ove hemikalije su se koristile kako bi papir i karton bili otporni na masnoću i vlagu.

Ova promjena će najviše uticati na ambalažu koja se svakodnevno koristi za hranu za ponijeti, poput kutija za burgere i pomfrit, vrećica za kebab i papira za pekarske proizvode. PFAS je u tim proizvodima služio kao zaštita od brzog prodiranja masnoće i tečnosti.

Nova uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu, koju je EU usvojila u februaru 2025., danas, 12. augusta, počinje da se primjenjuje u većini svojih odredbi.

Od danas je zabranjeno stavljanje na tržište EU ambalaže za hranu koja sadrži PFAS u koncentracijama koje prelaze propisane granice. Za pojedinačne PFAS spojeve granica je 25 ppb, za zbir ciljano analiziranih PFAS-ova 250 ppb, dok je za ukupni sadržaj PFAS-a, uključujući polimerne PFAS-ove, granica 50 ppm.

Prema njemačkim organizacijama za zaštitu potrošača, ove granice su toliko niske da je namjerna upotreba PFAS-a u takvoj ambalaži praktično isključena. Potrošači ne moraju ništa preduzimati, a za usklađenost su odgovorni proizvođači, uvoznici i svi u lancu snabdijevanja.

Ambalaža koja je već bila na tržištu prije 12. augusta neće se povlačiti, a nova ograničenja se odnose samo na ambalažu koja se prvi put stavlja na tržište od danas.

PFAS je naziv za veliku grupu od nekoliko hiljada sintetičkih hemikalija koje se koriste zbog otpornosti na vodu, masnoću i mrlje. Zovu ih i “vječnim hemikalijama” jer su vrlo postojane i mogu se dugo zadržati u okolišu.

Evropska pravila posebno ističu ambalažu za hranu kao važan izvor mogućeg izlaganja. U obrazloženju uredbe se navodi da PFAS iz materijala koji dolaze u kontakt s hranom može dovesti do izlaganja ljudi tim spojevima, a njihova postojanost i utvrđeni učinci pojedinih PFAS-ova predstavljaju rizik za okoliš i zdravlje.

Ova pravila su dio šire reforme ambalaže u EU, čiji je cilj smanjenje ambalažnog otpada, povećanje ponovne upotrebe i recikliranja te ograničavanje problematičnih hemikalija u materijalima koji svakodnevno dolaze u dodir s potrošačima.