Zajednica i priroda
Rode na kupoli džamije u Erzurumu postale simbol zajedništva
Rode na kupoli džamije u Erzurumu postale simbol zajedništva
U turskom gradu Erzurumu, na kupoli džamije koju su mještani podigli udruženim snagama, već godinama se gnijezde rode koje se vjerno vraćaju na isto mjesto.
Ova bogomolja, smještena u ruralnom naselju Ibrahim Hakki, oko sedam kilometara od centra grada, nije samo mjesto molitve nego i utočište za ptice koje su lokalno stanovništvo prihvatilo i štiti.
Džamija je pretrpjela velika oštećenja 1997. godine kada je jak vjetar srušio munaru, a zahvaljujući donacijama mještana, obnovljena je i ponovo otvorena za manje od godinu dana.
Tokom obnove, mještani su davali sve što su imali – od traktora i stoke do nakita – pa je džamija postala pravi simbol zajedničkog truda i solidarnosti.
Posebnu zanimljivost predstavlja gnijezdo roda na kupoli, koje su ptice 2022. godine premjestile s električnog stuba na ukrasni vrh džamije.
Mještani su rodama, čije gnijezdo brižno čuvaju, nadjenuli imena Selehe i Melehe, a njihovo mladunče zovu Telehe, što su tradicionalna imena u erzurumskom kraju.
Imam Vedat Kizildas ističe da mještani s posebnom pažnjom brinu i o džamiji i o pticama, te da su rode zatečene po njegovom dolasku u naselje.
Kako kaže, njihovo staro gnijezdo s električnog stuba vremenom je preseljeno na kupolu, a ljudi su izuzetno osjetljivi i ne žele da im se gnijezdo narušava.
„Naši mještani su vrlo osjetljivi prema tome i ne žele da im naruše gnijezdo“, rekao je imam.
Rode stižu u martu i ostaju do oktobra, dodao je Kizildas.
Podsjetio je i na istoriju džamije, ističući da je nakon rušenja munare 1997. godine tadašnji seoski starješina predložio izgradnju novog objekta, a mještani su odmah krenuli s radovima koristeći vlastita sredstva.
„Prodali su traktore, dali narukvice koje su nosili i stoku iz svojih štala. Uložili su velike napore i za godinu dana završili izgradnju džamije“, kazao je.
Ove godine razmišljali su o premještanju gnijezda na nižu lokaciju i kontaktirali općinu, ali su rode ubrzo stigle pa su odustali od te ideje.
„One su poput maskote našeg naselja. Ljudi koji prolaze ovuda fotografišu ih i snimaju. Djeca su posebno zainteresovana. Tokom jacije čuje se njihov zvuk, to njihovo ‘tak tak'“, rekao je imam.


