Ako postoji roditelj koji instinktivno osjeti da li djetetu treba zagrljaj, užina ili samo tišina, vjerovatno je riječ o osobi rođenoj u znaku raka.

Roditelji rođeni u ovom znaku poznati su po svom velikom srcu, snažnoj intuiciji i potrebi da porodica bude sigurna i sretna. Njihov dom predstavlja utočište u kojem se svi moraju osjećati voljeno.

Kod raka je frižider rijetko prazan, a strpljenje im je gotovo neiscrpno. Oni su ti koji će usred radnog dana pitati “Jesi li jeo?”, dočekati dijete sa omiljenim kolačem i primijetiti promjenu raspoloženja prije nego što iko progovori. Često znaju gdje je izgubljena igračka, koja pjesma smiruje i zašto je danas lošije raspoloženje. Njihova pažnja prema detaljima djeluje kao posebna supermoć.

Rakovi pamte prvi crtež, prvi ispali zub, prve plesne korake i svaku važnu riječ. Kutije s uspomenama i dječji radovi kod njih imaju gotovo muzejsku vrijednost. Ako dijete ne može zaspati, bez oklijevanja će još jednom pročitati priču, donijeti vodu i ostati uz krevet dok ne čuje mirno disanje. Njima nije teško, jer mir djeteta vrijedi više od sopstvenog sna.

Kod njih se ne razgovara samo o ocjenama, već i o osjećajima. Žele znati šta je dijete obradovalo, šta ga muči i kako se osjeća. Češće će pitati “Jesi li dobro?” nego “Kako je bilo u školi?”. Djeca uz njih odrastaju znajući da uvijek imaju sigurnu luku, bez obzira na greške.

Njihova najveća mana često je ujedno i vrlina. Rakovi znaju pretjerano brinuti, zamišljati najgore scenarije i slati više poruka ako se dijete ne javlja. Možda nisu najopušteniji roditelji, ali rijetko ko voli, štiti i bodri tako bezuvjetno. Kod njih je dom mjesto na koje se uvijek možeš vratiti, bez obzira na godine.