Poznata slastica baklava ponovo je u središtu međunarodnog spora nakon što su Turska i Azerbejdžan zajednički predali zahtjev UNESCO-u za upis na Listu nematerijalne kulturne baštine, što je izazvalo negodovanje u zemljama koje je također smatraju svojom tradicijom.

Ova poslastica se pravi od tankih slojeva tijesta, punjena je mljevenim orašastim plodovima i prelivena šećernim ili mednim sirupom. Iako je nezaobilazna u Turskoj, jednako je raširena na Balkanu, Bliskom istoku i Kavkazu, gdje gotovo svaka država ima vlastiti recept i tumačenje njenog porijekla.

Rasprave o tome kome baklava “pripada” traju godinama, a dodatno su se rasplamsale 2013. godine kada je Evropska unija zaštitila naziv “Antep Baklavası” kao proizvod sa zaštićenom geografskom oznakom. Radi se o baklavi iz Gaziantepa, grada koji se smatra jednim od najvažnijih centara njene proizvodnje u Turskoj.

Spor oko porijekla

Turski istoričari smatraju da je moderna baklava nastala u osmanskim dvorovima u Istanbulu, dok grčki stručnjaci tvrde da joj korijeni sežu još iz vremena Bizantskog carstva.

Zbog toga su grčki zastupnici u Evropskom parlamentu početkom 2025. godine zatražili potvrdu grčkog porijekla baklave, izražavajući protivljenje kandidaturi Turske i Azerbejdžana.

Hrana kao pitanje nacionalnog identiteta

Stručnjaci ovakve sporove nazivaju gastronacionalizmom – korištenjem tradicionalne hrane za jačanje nacionalnog identiteta i međunarodnog ugleda.

Turska posljednjih godina intenzivno promovira svoju gastronomiju kroz kulturnu diplomatiju. Tako su tokom jednog NATO samita gostima servirani baklava i druga tradicionalna jela, a na pripremi jelovnika mjesecima su radili vodeći kuhari u saradnji s uredom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana.

Zajednička kandidatura za UNESCO dodatno potvrđuje bliske odnose Ankare i Bakua, čiji lideri partnerstvo često opisuju sloganom “jedna nacija, dvije države”.

UNESCO priznanja često izazivaju sporove

Baklava nije jedino jelo oko kojeg se vode međunarodne rasprave.

UNESCO je 2014. godine upisao pripremu lavaša kao dio armenskog kulturnog naslijeđa, što je izazvalo proteste Azerbejdžana. Dvije godine kasnije priznanje je prošireno i na više država regije, uključujući Azerbejdžan i Tursku.

Slična polemika izbila je i 2017. godine nakon što je UNESCO pripremu i dijeljenje dolme priznao kao dio azerbejdžanskog kulturnog identiteta, protiv čega se usprotivila Armenija.

Nova diskusija nedavno je otvorena i oko supe patsa, nakon što je jedan restoran iz Soluna zatražio UNESCO zaštitu tvrdeći da je riječ o tradicionalnom grčkom jelu, dok turski mediji navode da se radi o njihovom jelu iškembe.

Priznanje ne znači vlasništvo

Stručnjaci podsjećaju da UNESCO-ova lista nema pravni značaj u smislu vlasništva nad određenim jelom, ali nosi veliki simbolički i promotivni značaj.

“Baština je politički alat. Države je koriste za vidljivost, prestiž i izgradnju identiteta”, izjavila je antropologinja kulturne baštine Chiara Bortolotto iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja.

Primjer napuljske pizze pokazuje koliko takva priznanja mogu povećati međunarodnu popularnost i turistički interes za tradicionalnu gastronomiju.

Hoće li baklava dobiti UNESCO status kao zajednička kulturna baština Turske i Azerbejdžana bit će poznato nakon narednog zasjedanja ove organizacije, koje je planirano za decembar.