Tim istraživača predvođen Andreom Verolinom sa Univerziteta Paris-Saclay u Francuskoj, koristeći vještačku inteligenciju, otkrio je čak 73 dosad nepoznate podvodne kalderi. Ovo otkriće više nego utrostručuje broj poznatih podmorskih vulkanskih formacija, što bi moglo imati ključnu ulogu u procjeni budućih vulkanskih opasnosti, izvještava Science Alert.

Najveći dio vulkanske aktivnosti na Zemlji dešava se ispod površine okeana, gdje se tektonske ploče stalno pomjeraju i sudaraju. Iako su većina erupcija relativno blage, povremeno se dešavaju i dramatičnije. Kada dođe do snažnih erupcija, na morskom dnu mogu nastati kalderi – ogromne udubine koje se formiraju urušavanjem tla u ispražnjenu magmatsku komoru. Neke su dugo neaktivne, ali druge mogu ukazivati na vulkanske sisteme koji bi ponovo mogli erumpirati.

Podvodne kalderi mogu proizvesti snažne erupcije, cunamije, udarne talase i ogromne količine pare. Erupcija vulkana Hunga Tonga-Hunga Ha'apai 2022. godine, eksplozivna erupcija podvodne kalderi u arhipelagu Tonga, poslužila je kao jasno upozorenje. Tada su stvoreni talasi atmosferskog pritiska koji su doprli do svemira, izazvani su rasprostranjeni cunamiji i prouzrokovana šteta na hiljade kilometara udaljenosti. Slične prijetnje potvrđuju i nedavne erupcije, poput one koja je odnijela najmanje tri života, kao i ježivi snimci erupcije s više mrtvih.

Prije ove studije bilo je dokumentovano manje od 30 podmorskih kaldera, što je predstavljalo veliki nedostatak podataka. Verolino i njegov tim su prilagodili algoritam prvobitno razvijen za otkrivanje udarnih kratera na Marsu i primijenili ga na batimetrijske karte koje bilježe topografiju morskog dna. Algoritam je prvobitno označio 87.435 mogućih formacija. Nakon primjene filtera i ručnog pregleda, lista je sužena na 78 vjerovatnih kaldera, od kojih je pet bilo već poznato, što potvrđuje efikasnost metode. Tako je otkriveno 73 nove potencijalne kalderi.

Nova otkrića pružaju i uvid u to gdje se podvodne kalderi najčešće formiraju. Osam novih struktura pronađeno je na srednjeokeanskim grebenima, gdje se susreću granice tektonskih ploča. Devet ih je identifikovano u vulkanskim lukovima, dok je 61 otkrivena unutar tektonskih ploča, poput lanaca podvodnih planina. Istraživači su posebno izdvojili sedam novo otkrivenih kaldera kao važne ciljeve za buduća istraživanja, čija lokacija, dubina vode i oblik sugerišu ključnu ulogu u razumijevanju opasnosti od podvodnih vulkana.

U radu se ne procjenjuje aktivnost novootkrivenih kaldera, ali nedavne studije pokazuju da čak i vulkani za koje se smatralo da su ugašeni mogu tiho da se napune magmom i ponovo postanu aktivni. Zato je važno znati gdje se takve lokacije nalaze kako bi se one s najvećim rizikom detaljnije istražile. Istraživači navode da njihov skup podataka popunjava veliku prazninu u prethodnim zapažanjima i pruža ponovljiv i nadogradiv okvir za karakterizaciju podvodnih vulkana. Cilj nije napraviti kompletan globalni inventar, već uspostaviti transparentan i reproduktibilan okvir koji pruža pouzdanu bazu podataka koja se može proširivati kako budu dostupne batimetrijske mape veće rezolucije. Ovi nalazi objavljeni su u časopisu Communications Earth & Environment.