Dok ruski zvaničnici sve češće spominju “duh Ankoridža” tvrdeći da već postoji okvir za okončanje rata u Ukrajini, američki državni sekretar Marco Rubio je oštro demantovao takve navode, izazivajući žestoku diplomatsku polemiku o tome šta se zaista dogodilo na prošlogodišnjem samitu na Aljasci.

Rubio je tokom posjete Bahreinu novinarima direktno opovrgnuo koordinirane tvrdnje visokih ruskih zvaničnika da je susret u avgustu 2025. rezultirao neformalnim dogovorom o Ukrajini. “Nije bilo sporazuma na Aljasci. Postojao je prijedlog, ali ne i sporazum. Da je bilo dogovora, rat bi već bio gotov”, izjavio je Rubio za Radio Slobodna Evropa 25. juna.

Ova razmirica zadire u suštinu aktuelnog pregovaračkog stava Moskve, koja danima pokušava da predstavi susret Trumpa i Putina kao diplomatsku prekretnicu. Rubiovo poricanje je najsnažnije do sada, a posebnu težinu mu daje činjenica da je državni sekretar lično prisustvovao samitu.

Rubio je objasnio da su se na Aljasci raspravljali suštinski uslovi, ali da nikada nisu prerasli u bilateralni sporazum. Kada su ga pitali o prirodi razgovora, ukazao je na maksimalističke teritorijalne zahtjeve Moskve: “Rusija želi cijeli Donjeck, ali nikada nije bilo dogovora.”

Kremlj je brzo uzvratio. Sergej Lavrov je 26. juna ponudio detaljnu i potpuno drugačiju rekonstrukciju samita. Prema njegovim riječima, Putin je pažljivo pregledao američke prijedloge koje je Trumpov izaslanik Steve Witkoff donio u Moskvu, i koje je Witkoff potvrdio pred Trumpom i Rubiom. “Kada moj kolega Rubio kaže da je bilo samo prijedloga, postavlja se pitanje šta podrazumijevamo pod “sporazumom”. Ako jedna strana stavi prijedloge, a druga izrazi saglasnost, tvrdnja da nije bilo dogovora djeluje neelegantno”, izjavio je Lavrov.

Diplomate i analitičari smatraju Lavrovljevu retoriku klasičnom strategijom obmane. Daniel Fried, bivši pomoćnik državnog sekretara za Evropu, rekao je da Moskva pokušava stvoriti diplomatsku prednost ni iz čega. “Kremlj tvrdi da postoji dogovor bez dokumenta, ali ignoriše rusko-ukrajinski sporazum iz 1991. koji potvrđuje granice, a koji je potpisao sam Putin”, istakao je Fried za RSE.

Glen Howard, veteran za ruske strategije, smatra da su raniji samostalni sastanci Witkoffa sa ruskim zvaničnicima, bez američkih prevodilaca, dali Putinu lažan utisak da je Washington spreman natjerati Kijev na odricanje od Donbasa. “Trump je bio spreman, ali nisu mogli da se dogovore i nije namjeravao izdati Ukrajinu”, kazao je Howard. Nakon Aljaske, stav Bijele kuće se, čini se, pomjerio od teritorijalnih ustupaka ka zamrzavanju prekida vatre.

Ukrajina je, uz nove zapadne kapacitete uključujući F-16 s preciznim bombama, sistematski ciljala rusku odbrambenu infrastrukturu, rafinerije i logističke koridore. Zelenski je obavijestio zapadne lidere da duboki udari mijenjaju vojnu ravnotežu, što potvrđuju i izvještaji o nervozi bjeloruskog predsjednika Lukašenka.

Insistiranje Moskve na nepostojećem “Okviru Ankoridža” djeluje više kao političko pozorište za domaću publiku. Paul Goble, bivši analitičar CIA-e, upozorava da je narativ osmišljen da izoluje Kremlj od bijesa zbog žrtava i napada dronova. “Putin postavlja priču da Rusi moraju da se mobilišu jer ih je Zapad izdao”, rekao je Goble. Analitičari zaključuju da prepravljanjem istorije samita Kremlj se pozicionira da prebaci krivicu na Washington ako diplomatija propadne, postavljajući temelje za ono što slijedi.