Mjehur se redovnim pražnjenjem brani od infekcija tako što izbacuje bakterije napolje tokom mokrenja, objašnjava Karthik Thandapani, vanredni profesor i urolog iz bolnice Ng Teng Fong. Ukoliko mokraća duže vrijeme stoji u mjehuru, bakterije imaju više vremena za razmnožavanje, što može izazvati upalu.

Ponavljano preopterećenje mjehura može narušiti njegove normalne mišićne i nervne funkcije, upozorava Thandapani. Dugoročno, mjehur može postati slabiji u osjećaju punoće i pravilnom stezanju.

Iako držanje mokraće ne slabi direktno mišiće dna zdjelice, dr Lee smatra da su uzroci poput starenja, postmenopauze, gojaznosti, neuroloških bolesti i porođajne traume češći krivci. Ipak, Thandapani vjeruje da postoji veza – kada ljudi potiskuju nagon za mokrenjem, duže vrijeme zatežu mišiće dna zdjelice, što vremenom može dovesti do loše koordinacije između dna zdjelice i mjehura.

Namjerno odlaganje mokrenja ne uzrokuje stvaranje kamenca, ističe dr Lee Yee Mun iz Nexus Surgical Associatesa. Hronično nedovoljan unos tečnosti koncentriše mokraću i povećava rizik od stvaranja kristala i kamenca, dodaje Thandapani te navodi dehidraciju kao jedan od glavnih promjenjivih faktora rizika.

Ne postoje dokazi koji povezuju rak mjehura sa zadržavanjem mokraće, navodi dr Lee. Najjači faktori rizika su pušenje, starost, hronične upale mjehura i izloženost određenim industrijskim hemikalijama, zaključuje Thandapani.