Kada putnici rezervišu avionsku kartu, uglavnom razmišljaju o odredištu, a rijetko o samom procesu slijetanja. Međutim, postoje evropski aerodromi gdje posljednji minuti ljeta postaju nezaboravno iskustvo. Smješteni između planinskih vrhova, na rubu litica ili sa pistama koje ne ostavljaju prostor za grešku, ovi aerodromi nisu opasni zbog statistike nesreća, već zbog izuzetno zahtjevnih uvjeta u kojima piloti svakodnevno rade. Snažni bočni vjetrovi, kratke piste i složeni manevri razlog su što se redovno nalaze na listama najizazovnijih aerodroma na svijetu.

Na Gibraltaru se nalazi jedan od najneobičnijih aerodroma u Evropi, gdje pista doslovno presijeca glavnu saobraćajnicu. Svaki put kada avion slijeće ili polijeće, saobraćaj se zaustavlja, a ulica postaje dio piste. Ovaj prizor iznenađuje i putnike i vozače, a predstavlja i jedan od najprepoznatljivijih primjera kako infrastruktura i avijacija mogu dijeliti isti prostor.

Aerodrom u austrijskom Innsbrucku smatra se jednim od tehnički najzahtjevnijih u Evropi. Piloti tokom prilaza moraju manevrisati kroz usku alpsku dolinu okruženu visokim planinskim vrhovima. Prostor za grešku gotovo da ne postoji, a promjene vjetra i nagle vremenske promjene dodatno otežavaju slijetanje, zbog čega je ovaj aerodrom ozbiljan izazov čak i za iskusne pilote.

Grčki Skiathos poznat je po jednoj od najkraćih pista u Evropi, koja se nalazi neposredno uz more. Prilikom slijetanja avioni prolaze vrlo nisko iznad plaže, što ovaj aerodrom čini atrakcijom za turiste i ljubitelje avijacije. Iako izgleda spektakularno, kratka pista i vjetrovi s mora zahtijevaju precizno upravljanje i brzo kočenje odmah nakon dodira s tlom.

Aerodrom Vágar na Farskim ostrvima smatra se jednim od najzahtjevnijih u Evropi. Smješten je u surovom sjevernom Atlantiku, okružen planinama, liticama i čestim vremenskim promjenama.

Prilaz pisti često uključuje oštre manevre, a avion se poravnava tek nekoliko sekundi prije slijetanja. Dodatni izazov predstavljaju jaki vjetrovi, magla i niska oblačnost koji mogu drastično smanjiti vidljivost.

Pista duga oko 1.800 metara ostavlja malo prostora za grešku, pa se kočenje započinje odmah nakon dodira sa zemljom. Putnici često pamte upravo ove posljednje minute ljeta, kada se turbulencije smjenjuju s pogledima na dramatičan pejzaž koji se spušta ka okeanu.

Aerodrom na Madeiri u Portugalu poznata je po dramatičnom prilazu između planina i Atlantskog okeana. Piloti prilikom slijetanja moraju pratiti specifičnu putanju koja uključuje oštre korekcije kursa u posljednjim trenucima. Uvjeti su posebno zahtjevni kada duvaju jaki atlantski vjetrovi, koji na Madeiri nisu rijetkost, pa čak i iskusni piloti moraju biti maksimalno koncentrisani. Zbog istorije nezgoda pista je proširena, ali i dalje važi za jednu od najzahtjevnijih u Evropi.

U srcu francuskih Alpa, na nadmorskoj visini od preko 2.000 metara, nalazi se aerodrom Courchevel, smješten u poznatom ski-centru.

Pista je duga svega oko 537 metara i ima nagib od 18,5 posto, što znači da avioni doslovno slijeću na “kosinu”. Zbog toga na ovaj aerodrom mogu slijetati samo mali avioni i helikopteri.

Okružen planinama, snijegom i čestom maglom, Courchevel je poznat i po tome što nema klasično osvjetljenje piste, a njen kraj završava se uz liticu.