Danas se u znak sjećanja na 3.176 ubijenih stanovnika Prijedora tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu obilježava Dan bijelih traka.

Među stradalima se nalaze i imena 102 ubijene djece, što dodatno naglašava razmjere tragedije koja se dogodila u ovom gradu.

Na današnji dan 1992. godine, putem Radija Prijedor, svim Bošnjacima i Hrvatima naređeno je da iskažu lojalnost vlastima tako što će na svoje domove staviti bijele trake ili čaršafe te, prilikom kretanja na javnim mjestima, na rukavima nositi bijele trake.

Ovo naređenje, koje je izdao SDS, a koje su kasnije više puta ponavljale spikerice Senija Džafić i Jadranka Vejo-Račević, glasilo je da se građani srpske nacionalnosti pridruže vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima, dok su ostali, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, morali izvjesiti bijele zastave i staviti trake, uz prijetnju teškim posljedicama u suprotnom.

Prvi put nakon 1939. godine i nacističkog proglasa kojim su poljski Jevreji morali nositi bijele trake s plavom Davidovom zvijezdom, članovi jedne etničke ili vjerske grupe na ovaj su način označeni za istrebljenje.

Nesrpsko stanovništvo podijeljeno je u dvije grupe: muškarci uzrasta između 12 i 15 ili 60 i 65 godina, te žene, djeca i starci. Muškarci su uglavnom odvedeni u logore Keraterm i Omarska, dok su žene smještane u logor Trnopolje. Kroz ova tri logora i još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti, gdje su počinjeni najteži zločini protiv čovječnosti.

Prijedorske logore otkrili su američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams. Prvi strani novinar kojem je dozvoljen ulazak u logor Trnopolje početkom augusta 1992. godine bio je Britanac Ed Vulliamy, a televizijske snimke logoraša šokirale su svjetsku javnost.

Na Korićanskim stijenama na Vlašiću ubijena su 224 bošnjačka i hrvatska muškarca koji su prethodno bili zatočeni u logorima Omarska i Trnopolje. Strijeljali su ih pripadnici Interventnog voda prijedorske policije, a tijela su bačena u provaliju.

Masovna grobnica Tomašica, duboka 12 metara i široka 300 metara, svjedoči o razmjerama zločina. U nekoliko mjeseci 1992. godine, vojska i policija RS-a ubila je stotine Bošnjaka i Hrvata, cijele porodice, na ulicama i u dvorištima, a tijela su kamionima prevozila i bagerima zakopavala u Tomašici. Pronađeni su i posmrtni ostaci 20-ero djece.

U primarnoj masovnoj grobnici Tomašica i sekundarnoj Jakarina kosa pronađeni su posmrtni ostaci 842 žrtve bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Iz Prijedora je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba.

Duško Tadić osuđen je na 20 godina zatvora, a pušten je 2008. nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Danas živi u Srbiji. Prema podacima udruženja žrtava, za zločine u Prijedoru doneseno je oko 50 pravosnažnih presuda s ukupno oko 800 godina zatvora.