Bosanskohercegovački glumac Emir Hadžihafizbegović tumači jednu od ključnih uloga u ostvarenju rediteljice Ivone Juka pod nazivom „Lijepa večer, lijep dan“. U razgovoru za hrvatske medije osvrnuo se na film i lik koji je utjelovio.

Radnja se vrti oko četvorice prijatelja koji su nakon Drugog svjetskog rata postali cijenjeni filmski stvaraoci u komunističkoj Jugoslaviji, ali su se suočili s političkim pritiscima i progonstvom zbog vlastite seksualne orijentacije. Lik kojeg igra Hadžihafizbegović je partijski lojalist zadužen da ih razotkrije i uništi, što u njemu budi snažnu unutrašnju borbu koja preispituje granice odanosti, identiteta i lične savjesti. Film na osnovu individualnih sudbina progovara o slobodi, represiji i borbi umjetnika protiv sistema. Ostvarenje „Lijepa večer, lijep dan“ od danas je službeno u kino distribuciji u Hrvatskoj, a glumac je tim povodom govorio za portal 24sata.hr.

„Nije potrebno biti savremenik nekog vremena da bi se ono razumjelo. Bergman je u svojoj autobiografiji napisao da bi nešto bilo univerzalno, prije svega mora biti lokalno. Zato mi sudbine ljudi iz perioda prije mog rođenja nisu enigma ni misterija. Rođen sam 1961. i tri decenije mi je Jugoslavija bila domovina – Zagreb, Beograd, Ljubljana, Skoplje, Podgorica, Sarajevo, Tuzla. Ne bih volio da ovaj film bude samo reminiscencija na Jugoslaviju, ali sigurno je da je period nakon 1945. i pobjede nad fašizmom jedan od najdramatičnijih“, kazao je Hadžihafizbegović, dodajući da je to doba Informbiroa i sukoba Jugoslavije i Tita sa Staljinom.

Glavni likovi završavaju na ozloglašenom Golom otoku, a Hadžihafizbegović je naglasio da su upravo te sekvence najpotresnije. „Goli otok je bitan segment filma i nije potrebno mnogo objašnjavati šta je značio u istoriji i šta su ljudi tamo proživljavali. Naši glavni junaci dospijevaju na Goli otok, a ja u svom liku doživljavam metamorfozu – od ideologa tog sistema do potpune transformacije. Prateći njihovu sudbinu, mijenjam se i sam. Prepustićemo gledateljima da u filmu uživaju i sami otkriju dokle ide ta moja ideološka, psihološka i ljudska promjena. Scene s Golog otoka su zaista potresne“, dodao je.

Hadžihafizbegović je istakao da je izašao iz zone komfora kada je odlučio ne biti apolitičan. „Ne spadam među one koje politika ne zanima. O, itekako me interesuje jer sam osjetio šta znači biti apolitičan i ostati u zoni komfora. Ja sam izašao iz konformizma, baš kao i glavni junaci ovog filma. Izlazak iz konformizma je zapravo borba protiv kukavičluka. Smatram da su konformisti kukavice koji nisu spremni suočiti se s realnim životom koji, između ostalog, oblikuje i politika“, zaključio je.

Pored snažne tematike, pažnju privlači i atmosfera filma te emotivne glumačke izvedbe. Posebno se ističu nastupi Emira Hadžihafizbegovića, Dade Ćosića, Slavena Došla i Elmira Krivalića. Svjetsku premijeru film je doživio na Frameline – Međunarodnom filmskom festivalu u San Francisku, gdje je osvojio nagradu publike, dok je evropsku premijeru imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Varšavi. Film je bio i hrvatski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma.