Vitamin D se već dugo smatra važnim saveznikom za zdravlje kostiju i imunitet, ali najnovije istraživanje objavljeno u časopisu JAMA Network Open ukazuje na njegovu potencijalnu ulogu u smanjenju rizika od dijabetesa tipa 2 kod osoba s predijabetesom. Istraživači su otkrili da efikasnost ovog vitamina zavisi od genetskih predispozicija, odnosno od varijanti gena za receptor vitamina D.

Vitamin D unosimo kroz sunčevu svjetlost i hranu poput masne ribe i žumanjaka, a poznato je da je ključan za održavanje čvrstine kostiju, mišićne snage i ispravnog rada imunološkog sistema.

Novo istraživanje je pokazalo da suplementacija vitaminom D može usporiti ili spriječiti razvoj bolesti kod osoba s predijabetesom koje imaju određene genetske varijante receptora za ovaj vitamin.

Analizirajući podatke gotovo 2.000 učesnika prethodne D2d studije, naučnici su došli do zanimljivih zaključaka. U originalnoj studiji dnevni unos od 4.000 IU vitamina D nije značajno smanjio rizik od dijabetesa u poređenju s placebom, ali su nastavili tražiti grupe koje bi ipak mogle imati koristi.

Ranija analiza iste studije pokazala je da su nivoi vitamina D u krvi između 40 i 50 ng/mL povezani s manjim rizikom razvoja dijabetesa. Dr. Bess Dawson-Hughes sa Tufts Universityja, glavna autorica studije, istakla je da su i prethodna posmatračka istraživanja ukazivala na povezanost viših nivoa vitamina D i smanjenog rizika od dijabetesa.

To ima smisla jer beta ćelije pankreasa, koje proizvode inzulin, posjeduju receptore za vitamin D, objasnila je Dawson-Hughes.

Genetika igra ključnu ulogu: osobe koje su imale AA varijantu gena ApaI nisu imale koristi od visokih doza vitamina D. S druge strane, učesnici s AC ili CC varijantama gena imali su 19 posto manji rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 kada su svakodnevno uzimali vitamin D.

Istraživači vjeruju da bi ovo otkriće moglo biti važan korak ka personaliziranoj medicini. Dawson-Hughes ističe: “Ako se rezultati potvrde, moći ćemo ciljano preporučivati vitamin D osobama s predijabetesom koje genetski imaju potencijal imati koristi od takve terapije.”

Međutim, dodaje i da visoke razine vitamina D kod starijih osoba mogu povećati rizik od padova, zbog čega ljekari trebaju pažljivo procijeniti koristi i moguće rizike suplementacije.

Dr. Jennifer Cheng, šefica endokrinologije u medicinskom centru Hackensack Meridian Jersey Shore University, smatra da su rezultati obećavajući, ali da je potreban oprez. “Istraživanje sugerira da bi vitamin D mogao pomoći u prevenciji dijabetesa kod visokorizičnih osoba s određenim genetskim karakteristikama. U budućnosti bismo možda mogli koristiti genetska testiranja kako bismo odredili koje terapije imaju najveći učinak za pojedinu osobu”, kazala je.

Dr. Pouya Shafipour, ljekar porodične medicine iz Providence Saint John's Health Centera, upozorava da rezultati ne znače da bi svi trebali početi uzimati velike doze vitamina D na svoju ruku. Visoke doze mogu izazvati nuspojave poput bubrežnih kamenaca i toksičnosti, posebno kod osoba s pretilošću jer je vitamin D topiv u mastima.

Naglašava da je važno razgovarati s ljekarom, provjeriti nivo vitamina D u krvi i procijeniti postoji li stvarna potreba za suplementacijom. “Dijabetes tipa 2 bolest je koja utječe na cijeli organizam. Ako uspijemo smanjiti rizik pravilnom ishranom, promjenama životnog stila, dodacima prehrani i kvalitetnim snom, možemo značajno poboljšati kvalitetu i dužinu života”, zaključio je Shafipour.