Carlo Ancelotti stigao je u Brazil s pet titula prvaka Evrope kao trener, trofejima iz svih pet najjačih evropskih liga i reputacijom čovjeka koji umije da smiri elite u svlačionici. Nakon godinu dana, svjestan je da je ovaj posao drugačiji – manje klupskog ritma, više nacionalne opsesije i možda njegovog finalnog angažmana.

Italijan za sada uživa u ritmu reprezentativnog fudbala i potvrdio je da je produženje ugovora do 2030. godine gotovo izvjesno. Ancelotti je potpisao jednogodišnji ugovor kada je preuzeo Brazil prošlog maja, ali će ostati i nakon Svjetskog prvenstva.

“Mislim da jeste, sve je dogovoreno, samo treba da potpišemo. Želio bih da ostanem”, rekao je. “Vidim tim s ogromnim potencijalom za budućnost. Imamo vrhunske mlade igrače, novu generaciju koja dolazi i koja je na vrlo visokom nivou.”

DRUGAČIJI TEST

Šezdesetšestogodišnji Italijan preuzeo je Brazil nakon blistave klupske karijere, ali pripreme za Mundijal donijele su drugačiji izazov – manje treninga, više emocija i patnju odabira 26 imena u zemlji u kojoj kultni žuti dres predstavlja mnogo više od tima. Brazil će zbog povreda ostati bez ključnih igrača poput Rodryga, Estevaa i Edera Militaa, što dodaje dodatni psihološki pritisak prije nego što Ancelotti u ponedjeljak u Rio de Janeiru objavi spisak. Tu je i Neymar, čiji (ne)ulazak u sastav drži zemlju u neizvjesnosti.

Brazil je, zajedno s aktuelnim prvakom Argentinom, četvrti favorit za osvajanje Mundijala, iza evropskih prvaka Španije, Francuske i Engleske, a u Grupi C igraju protiv Maroka, Haitija i Škotske. “Teško mi pada”, rekao je Ancelotti u ekskluzivnom intervjuu za Reuters u utorak, upitan o ljudskoj cijeni izostavljanja igrača iz sastava. “Moram donijeti profesionalnu odluku o igraču, osobi s kojom se lično odlično slažem, igračima koji su bili s nama, ali koje možda neću moći pozvati; na kraju, to ima utjecaja. Dotiče moje emocije”, rekao je. “Olakšanje je predstaviti spisak. Iako više od olakšanja zbog obavljenog posla, to je nešto prožeto tugom zbog potrebe da se donese takva odluka.”

Olakšanje je riječ kojoj se Ancelotti često vraća. Pobjeda, kaže, ne donosi čistu radost koliko smanjenje pritiska prije nego što stigne sljedeći zahtjev. “Kada pobijediš, ono što osjećaš nije sreća, to je olakšanje”, rekao je. “A kada izgubiš, to je stvarna fizička i mentalna patnja.” To razumijevanje patnje može biti korisno u Brazilu, gdje se nedavni neuspjesi na Mundijalu tretiraju kao nacionalne obdukcije. Prošlo je 24 godine otkako su posljednji put osvojili titulu. Ancelotti je rekao da želi stvoriti atmosferu u timu koja je smirena, skromna i dovoljno ozbiljna da podnese pritisak, a ne da bude slomljena njime.

PROMJENA RITMA

Prelazak sa klupskog fudbala na reprezentaciju promijenio je i ritam Ancelottijevog života. Na posljednjem klupskom poslu u Real Madridu, sljedeća utakmica uvijek je bila za nekoliko dana. S Brazilom ima više vremena za razmišljanje – i možda više vremena za trenera koji je tri decenije proveo prilagođavajući se promjenjivom licu fudbala. “Ovo je drugačiji posao”, rekao je Ancelotti. “Ovaj posao mi omogućava više vremena za razmišljanje, više mira… Povratak u klub? Mislim da ne. Vrlo je moguće da je ovo moj posljednji posao.”

Italijanova veza s Brazilom seže do njegovih igračkih dana početkom 1980-ih u AS Romi, kada je igrao s ikonama poput Falcaa i Toninha Cereza. Tu je i Svjetsko prvenstvo 1994. godine, kada je bio pomoćnik Arrigu Sacchiju dok je Italija u finalu izgubila od Brazila na penale. Ancelotti je rekao da tada nije mogao predvidjeti da će jednog dana trenirati Brazil – niti da će Italija ponovo izostati s Mundijala. “Nisam mogao zamisliti ni prije mjesec ili dva da će Italija biti van Svjetskog prvenstva, i nažalost, ovo je treći uzastopni Mundijal koji Italija propušta”, rekao je. Italijani su u martu izgubili u penal-seriji od Bosne i Hercegovine u finalu playoffa. “Za Italijana je ovo tužno, ali je prilika za Italijane da podrže Brazil na ovom Mundijalu”, dodao je Ancelotti.

ANCELOTTI U MNOGIM ULOGAMA

Italijan je rekao da njegov najveći kontinuitet kao trenera nije taktički, već ljudski. Mijenjao se s igrom, uz pomoć mlađeg osoblja, ali njegov odnos s igračima ostaje uglavnom isti kao kada je počeo trenirati 1995. godine. “Osjećam se kao menadžer, prijatelj, saigrač, mnogo toga; ponekad i otac, zašto ne?” rekao je. Zatim je došao Ancelottijev šarm. Prisjetio se brazilskog igrača – neimenovanog – koji mu je jednom rekao da se treba oženiti za sedmicu dana, ali da ne želi to učiniti. “Rekao sam mu: ‘Gledaj, moraš donijeti odluku koju ti srce nalaže'”, rekao je Ancelotti smijući se. Igrač se nije oženio. “Dakle, postoji mnogo aspekata mog posla: trener, otac… ponekad i terapeut”, rekao je Ancelotti osmjehujući se. “Uživam, zaista uživam.”