Većina napuštanja brodova povezana je s takozvanom sjenovitom flotom, odnosno brodovima koji prevoze naftu, plin i drugu robu kršeći međunarodne sankcije. Ova flota sada čini oko 20 posto svjetskih tankera i 7,5 posto nosača tečnog naftnog plina.

Brodovi sjenovite flote odlikuju se neprozirnim vlasništvom, neadekvatnim osiguranjem i slabo obučenom posadom koja je često angažovana kroz ilegalne metode regrutacije koje graniče s trgovinom ljudima. Registrovani su u državama s blagim radnim zakonima, slabom zaštitom radnika, malo sigurnosnih propisa i gotovo nikakvim nadzorom.

Više od polovine ovih brodova starije je od 15 godina, što je tradicionalna granica za tankere koju koriste velike naftne kompanije, a njihovo je stanje ispod standarda. Osim što koriste luke u kojima malo ko vrši inspekciju, njima često upravljaju male kompanije s ograničenim tehničkim znanjem i iskustvom, o kojima se vrlo malo zna.

U takvim okolnostima, mornarima u tjesnacu Hormuz uskraćeno je pravo na repatrijaciju. S jedne strane, američka blokada sprečava brodove da pristupe lukama iz kojih bi mogli otploviti, a s druge, kriza s gorivom podigla je cijene avionskih karata do nivoa koji mnogi vlasnici brodova ne mogu priuštiti.

Indija, koja održava diplomatske odnose s Iranom i uvozi 90 posto svog plina iz Perzijskog zaljeva, uspjela je ispregovarati siguran prolaz za svoje mornare. Međutim, hiljade drugih i dalje su nasukane, bez pomoći bilo koje države.