Najnovija istraživanja pokazuju da se broj oboljelih od raka među mladima povećava već duži niz godina, a iako gojaznost vjerovatno igra određenu ulogu, to je samo dio slagalice koja još uvijek nije u potpunosti složena.

Naučnici s Institute of Cancer Research i Imperial College London ističu da je rak kod mladih i dalje rijetka pojava te da svako može smanjiti rizik usvajanjem zdravih životnih navika.

Zašto se rak sve češće dijagnosticira kod osoba u kasnim tinejdžerskim godinama, dvadesetim, tridesetim i četrdesetim, pitanje je koje godinama muči istraživače.

Bradley Coombs iz Portsmuta imao je samo 23 godine kada je podlegao raku debelog crijeva. Njegova majka, Caroline Mousdale, ističe da je, uprkos brojnim upozoravajućim znacima, često bio odbacivan kao “premlad” za takvu bolest.

Opisuje ga kao “izuzetno fit i zdravog mladića” koji je trebao potpisati poluprofesionalni fudbalski ugovor i uživati u životu. Ništa nije ukazivalo na to da je u riziku.

Međutim, nakon prve godine fakulteta počeo je naglo gubiti na kilaži i osjećati bolove u stomaku. Ubrzo su se pojavili proljev i krv u stolici.

Prošlo je 18 mjeseci simptoma prije nego što je postavljena dijagnoza. Kada je urađena kolonoskopija, tumor je bio toliko velik da je blokirao kameru.

Operacija i hemoterapija nisu uspjele zaustaviti bolest, a Bradley je preminuo sa svojim psom Busterom pored sebe.

“Imala sam osjećaj, kao i svaki roditelj, da će ostvariti fudbalske snove i imati fantastičan život, ali mu je to oduzeto jer rani rak debelog crijeva nije prepoznat na vrijeme”, kazala je njegova majka.

Studija je pokazala da su obrasci ponašanja povezani s rizikom od raka također analizirani. Podaci upućuju na pad pušenja i konzumacije alkohola, dok su fizička aktivnost i ishrana (crveno i prerađeno meso, vlakna) uglavnom stabilne ili poboljšane – ali to ne objašnjava porast slučajeva.

Jedini pokazatelj koji se podudara s porastom raka jest rast prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti od devedesetih godina prošlog stoljeća. Smatra se da višak masnog tkiva mijenja hormone poput insulina, što može povećati rizik od raka. Ipak, ni to nije potpuno objašnjenje.

Primjerice, kod raka debelog crijeva istraživači procjenjuju da se od svakih 100 novih slučajeva njih oko 20 može povezati s gojaznošću, dok preostalih 80 ostaje neobjašnjeno.

“Vijest o porastu raka kod mladih vrlo je zabrinjavajuća”, izjavila je profesorica Montserrat Garcia Closas. “Ipak, postoji mnogo toga što ljudi mogu učiniti da smanje rizik – fizička aktivnost i održavanje zdrave težine ključni su”, dodala je.

Istraživači naglašavaju da je rak kod mladih i dalje rijedak u poređenju sa starijim grupama. Procjene govore da jedna od 1000 mladih osoba (u dvadesetim, tridesetim i četrdesetim) godišnje dobije dijagnozu raka, dok je kod starijih to otprilike jedna od 100 osoba.

Oko 40 posto slučajeva raka u svijetu moglo bi se spriječiti promjenom životnih navika, poput prestanka pušenja.

Naučnici i dalje istražuju moguće faktore rizika, uključujući ultraprerađenu hranu, “vječne hemikalije” (PFAS), upotrebu antibiotika, zaslađena pića, zapaljenske procese, zagađenje zraka, crevne bakterije i herbicide. Također se ispituje da li bolja i ranija dijagnostika dovodi do većeg broja registrovanih slučajeva kod mladih.